U odnosu na izbjegličku krizu, Evropska unija i dalje tapka u mjestu. To je zajednički ton u medijima njemačkog govornog područja poslije Samita EU u Briselu. U najboljem slučaju može se govoriti o skromnom međuetapnom napretku, „vidljivom samo pod lupom”, kako piše Frankfurter algemajne cajtung. Jedina prava novost je javna demonstracija trenda da realnost nije nužno obavezujuća činjenica.
Loša vijest je da EU nije uspjela da se dogovori o jedinstvenom planu za rješavanje izbjegličke krize. Dobra vijest je da će se praviti da jeste sve dok je razvoj na terenu u idućoj godini ne uvjeri u suprotno.
Odmah je jasno da smanjivanje raspona između loše i dobre vijesti postaje glavno političko nasleđe s kojim EU napušta ovu i ulazi u iduću godinu.
Najdrastičniji primjer takvog razvoja tiče se izbjegličke statistike za decembar, gdje su Evropska komisija i Evropski savjet učesnicima samita prezentovali bitno različite brojeve.
Predsjednik Komisije Žan-Klod Junker odlučio se za cifre koje dokazuju hitne, direktne i neopozivo blagotvorne efekte dogovora postignutog između EU i Ankare krajem prošlog mjeseca.
Prema tom dogovoru, broj prelazaka iz Turske ka Grčkoj je u prvoj kalendarskoj nedjelji (30.11-6.12) poslije samita s Turskom (29. 11) drastično redukovan sa 23.666 na 9.093. U dvije sedmice poslije toga, na put preko Egeja upućuje se dvije hiljade ljudi dnevno.
Ne, nego dvostruko više, četiri hiljade dnevno, tvrdi se u izvještaju Evropskog savjeta, koji do kraja decembra stoji pod rotirajućim predsjedništvom Luksemburga. Redukcija brojeva bi poslije dogovora s Turskom bila minimalna.
Prema pisanju Špigela, Junker je od strane visokopozicioniranih evropskih funkcionera opomenut da se na upravo završenom sastanku šefova država ili vlada u Briselu uzdrži od neozbiljnih grafika, ali „Komisija je očito ostala opuštena”.
„Osim beznačajnih varijacija, trend se poklapa sa podacima UNHCR-a”, prenosi Špigel Junkerovu izjavu.
Ostaje nejasno na koje se to podatke UN Junker poziva. Poslednje statistike Agencije za izbjeglice govore o 2.852 ilegalna prelaska dnevno iz Turske u Grčku (19.11-25.11); 3.436 (26.11-2.12); 3.629 (3.12-9.12); i 2.774 (10.12-18.12). Po danima to izgleda još diferenciranije: 15. decembra je došlo 5.000, 18. manje od 1.500.
UNHCR daje i tačne podatke koliko se izbjeglica iz Grčke upućuje balkanskom rutom prema Austriji i Njemačkoj – na primjer, 3.852 poslednjeg petka, što bi prije potvrđivalo statistiku luksemburškog predsjedništva, a ne Komisije.
Komisija i Savjet drugačije definišu razmjere izbjegličke krize, čime je stvoren politički presedan. „Eksperti upozoravaju da je štetno kada se politika pravi i vodi pomoću brojeva. Ovog trenutka je potpuno neizvjesno da li smanjenje broja izbjeglica treba objašnjavati vremenom ili oštrijom politikom Turske”, piše Špigel.
I dalje: „Fasada lijepih brojeva osigurala je Junkeru barem jednog obožavaoca – njemačku kancelarku Merkel. Već mjesecima se Merkelova trudi da poništi utisak kako je do dramatičnog porasta izbjeglica došlo tek nakon što je početkom septembra dopustila slobodan ulazak izbjeglica, koje su do tada sjedjele blokirane u Mađarskoj, ili nakon selfija sa njima”.
Sada joj Junker daje za pravo. „`To možemo da podijelimo bez napora`, rekla je u Briselu svom glasnogovorniku gledajući u Junkerovu grafiku”, prenosi Špigel.
Ideološka sinhronizacija između predsjednika Komisije Junkera i njemačke kancelarke Merkel predstavlja pokušaj kreacije moderne političke sholastike, gdje su zaključci logički ispravni, samo su premise na osnovu kojih se donose pogrešne.
Zemlje duž balkanske rute će biti prve koje će procjenjivati odvojene statističke domete briselske administracije i luksemburškog predsjedništva. Prostor za interpretaciju im je mali, što nije njihova krivica.
Balkan tu muče dva problema, čije gabarite i Brisel i Berlin namjerno drže zamagljenima.
Najprije, izgleda da je Komisija odlučila da se u iduću godinu ulazi sa optimističnom predstavom kako finansijsko-politički aranžman sa Turskom u samoj osnovi rješava izbjegličku krizu, barem što se Evrope tiče. Stavove suprotne tome Brisel bi bez mnogo griže savjesti bio u stanju da proglasi prizivanjem apokalipse.
Drugi problem je u Berlinu. Kancelarka Merkel je tek nekoliko sati uoči partijskog kongresa CDU pristala da u govor uključi termin „znatna redukcija”, čime je oko sebe nakratko okupila posvađane delegate. Sada pod hitno mora pokazati da je u pravu, „inače je taj trijumf već prošlost”, piše Špigel.
Njen službeni adut je pouzdanost Turske kao partnera. Ako se Turska ipak pokaže nepouzdanom, neslužbeni adut kancelarke Merkel su zemlje duž balkanske rute, od Makedonije do Austrije. Kroz usporavanje, otežavanje, onemogućavanje prolaza, kroz međusobne svađe i brze resurse na stare račune, one bi trebalo da „znatno redukuju” broj izbjeglica koje žele u Njemačku.
Druge mogućnosti za „urednu registraciju” miliona izbjeglica i azilanata balkanske zemlje, i pored najbolje volje, nemaju. Ono što lomi njihove kapacitete uredne administracije nije sam fenomen, već broj izbjeglica.
Ili Turska, ili Balkan – treću mogućnost za „znatnu redukciju” Berlin nema, osim ako ne odluči da sam isprlja svoje humanističke ruke, što za kancelarku Merkel nije opcija.
Zato je samit EU samo kupovanje vremena u trgovini pješčanih satova. „Ništa ne funkcioniše kako treba: ni bezbjednosne kontrole na spoljnim granicama, ni organizacija prihvatnih centara, ni provjera identiteta izbjeglica, ni njihov put ka Evropi, ni protjerivanje odbijenih, ni borba protiv krijumčarskih bandi”, komentariše Frankfurter algemajne cajtung.
Još jedna ovakva godina je nemoguća, zaključuje frankfurtski list. Ne za Austriju, zemlju koja se tehnički nalazi na balkanskoj ruti. Pozivajući se na krugove oko kancelara Fajmana, dnevnik Prese piše o predstojećim promjenama u vladi, pri čemu bi Fajmanove socijaldemokrate preuzele sektor unutrašnjih poslova od konzervativaca.
„Inspiraciju su kancelaru dali bečki socijaldemokrati, koji od – po njihovom mišljenju – pobjede na lokalnim izborima stoje na stanovištu da bi sada i republički socijaldemokrati trebalo da se profiliraju kroz pojačanu 'izbjeglice, dobro došli' politiku Angele Merkel. Zbog toga bi na mjesto stroge Johane Mikl Lajtner trebalo dovesti nekog socijaldemokratu koji će se zalagati za 'humaniju izbjegličku politiku'”, objašnjava taj list Fajmanove planove za iduću godinu.
Oni bi mogli biti ostvareni vrlo brzo, sa približavanjem predsjedničkih izbora u Austriji u rano proljeće, koje bi socijaldemokrate iskoristile kao povod za neupadljivo preuređivanje vlade.
Kancelar Fajman je izgleda prešao Rubikon i odlučio da svoj politički opstanak u potpunosti veže za sudbinu Angele Merkel. Privremenu neutralizaciju protivnika kancelarke Merkel na partijskom kongresu Unije on je shvatio, kao i bečki gradonačelnik Hojpl svoje lokalne izbore, u terminima dugoročne političke stabilnosti.
Razloga za optimizam ipak ima iako oni ne dolaze direktno iz politike, već više iz kulturne geografije Evrope.
Tim Bajhelt, profesor evropskih studija na Univerzitetu Vijadrina u Frankfurtu na Odri, smatra da su predskazanja o „kraju EU” dramatično pretjerivanje.
„Zaista, kontinent izgleda podijeljen u odnosu na načine rješavanja izbjegličke krize, ali svađa je bolja od ćutanja”, kaže Bajhelt u intervjuu za Špigel i dodaje da harmonija nije najstabilnija osnovica za stvaranje grupnog identiteta.
„Svađa je za Evropu korisnija od varljive predstave mira, radosti i vesele čašice. Identitet nastaje kroz razgovor i sučeljavanje. Kad se tako različite zemlje kao Holandija i Grčka ne bi svađale, tek bi to bio znak za zabrinutost”, smatra Bajhelt.
Ukratko, nije Evropa hotel gdje se gosti spakuju i odu kući zbog lošeg vremena. Svi ostaju tu gdje jesu, čak ni Velika Britanija ne pati od viška alternativa.
Aktuelna svađa oko izbjeglica nije kraj EU, već bitka za definicijsku moć unutar EU, borba za sjutrašnju politiku i identitet Evrope. A za to se isplati potruditi.
Gornji optimizam važi na dugi rok. Kratkoročno je stvar problematičnija. Aktuelna pat-pozicija unutar evropske izbjegličke politike može da Evropi u cjelini nanese još mnogo štete jer, kako piše frankfurtski list, „migranti je shvataju kao direktni podsticaj da hitno krenu na put, prije nego što postane kasno”.
(RTS)
Godina kao iz pakla za Uniju
Prema svim parametrima, godina na izmaku bila je „kao iz pakla” za EU, ali bi sledeća mogla da bude još gora ako Britanci budu glasali za izlazak iz Unije, navodi se u analizi agencije Rojters. Zbog ovogodišnjih „političkih i ekonomskih šokova” usled priliva izbjeglica, grčkog duga, nasilja islamista i ruske vojne akcije doveli su do ponovnog uvođenja graničnih kontrola u mnogim mjestima, jačanja desničarskih i antievropskih političkih snaga.
Geopolitički temelji Starog kontinenta nisu bili ovako uzdrmani još od pada Berlinskog zida i opšteg kraha komunizma širom istočne Evrope 1989. godine, navodi britanska agencija.
Ali, za razliku od te 1989. godine, kada su potresi išli u korist Evropskoj uniji i ojačali je kao takvu, krize 2015. godine prijete da učine upravo suprotno – razore Uniju i ostave je u modricama, utučenu i prepunu novih barijera, ukazuje se u analizi Rojtersa.
Pad gvozdene zavjese doveo je u roku od dvije godine do stvaranja jedinstvene evropske valute, a poslije 15 godina i do širenja Unije na istok i NATO-a sve do granica Rusije, Ukrajine i Bjelorusije.
Time se na neki način potvrdilo predviđanje Žana Monea, prvog predsjednika Evropske zajednice za ugalj i čelik, koji je rekao da će se ujedinjena Evropa izroditi iz kriza.
Zbog ovogodišnjih „političkih i ekonomskih šokova” usled priliva izbjeglica, grčkog duga, nasilja islamista i ruske vojne akcije doveli su do ponovnog uvođenja graničnih kontrola u mnogim mjestima, jačanja desničarskih i antievropskih političkih snaga.
Žan-Klod Junker, predsjednik Evropske komisije, upozorio je da je šengenska zona ugrožena i da euro najvjerovatnije ne bi preživio ako bi se unutrašnje granice zatvorile.
Razdor u EU oslikava se i u prkosu prema Angeli Merkel, nekrunisanoj kraljici Unije. Merkel nije našla na veliku podršku svojih EU partnera po pitanju podjele tereta oko prijema izbjeglica. Većina je insistirala da je prioritet da se „zapečate” spoljne evropske granice, a ne prihvat izbjeglica.
Neki partneri su Berlin optužili i za licemjerstvo zbog energetskih veza sa Rusijom, dok su prijatelji kao što je Francuska, Holandija i Danska jednostavno skamenjeni porastom desničarskih antiimigracionih snaga.
Jedan od problema koji će se najvjerovatnije pogoršati u sledećoj godini jeste taj što su glavni evropski lideri politički slabi i toliko preokupirani problemima u svojim zemljama da nisu u stanju da pokrenu potrebnu kolektivnu akciju, navodi Rojters.
Ipak, teško da bi Evropskoj uniji kao takvoj išlo bolje bez „Muti” (mamica), kako Angelu Merkel zovu kod kuće.