Kako bi prikupili sve dokaze kojim bi potvrdili optužbe na račun bivšeg policijskog funkcionera Slobodana Pejovića, da je u toku formiranje „Udruženja žrtava Slobodana Pejovića”. Rada Žugić Fejzić saopštila je da nijesu tačni navodi Pejovića da je u postupku u kojem se teretio za učestvovanje u deportacijama protiv njega svjedočila na nagovor Gorana Žugića. Ona je u izjavi za „Dan” ponovila optužbe na račun Pejovića, tvrdeći da ih ne iznosi ni na čiji nagovor, već da priča o onome što se dogodilo. Žugić Fejzić tvrdi da je ovaj bivši policijski funkcioner 1992. godine uhapsio njenog muža Eda u njihovoj kući u Herceg Novom. Kazala je i da nijesu tačni navodi Pejovića da je nakon lišavanja slobode on pustio njenog supruga na slobodu.
– Opet ponavljam: on je bio čudovište u crnoj kožnoj jakni, koje je u noćnim satima bacalo u zrak djecu i pitalo ih „gdje se kriju vaši očevi?” I umjesto da taj zločinac leži u zatvoru, on opet vrijeđa i laže da sam ja ovu izjavu dala po nagovoru Gorana Žugića. Ja Gorana Žugića nikada nijesam vidjela niti sam ga upoznala – tvrdi Žugić Fejzić.
Pojasnila je da je o deportacijama prvi put javno svjedočila pred kamerama novinara Šekija Radončića, kada je on 2010. godine snimao dokumentarni film o tom događaju.
– Taj Žugić (Goran), kako su mi rekli, ubijen je 2002. godine. Dakle, po Pejovićevoj priči, mene je Goran Žugić nagovorio da svjedočim protiv Pejovića devet godina poslije smrti. To je van pameti – dodala je Žugić Fejzić.
Navela je i da je ogorčena pozivom Slobodana Pejovića da svjedoke koji ga optužuju da je bio zločinac treba podvrgnuti ispitivanju na poligrafu.
– Poligraf je za kriminalce i ubice i one koji su počinili druga krivična djela, a ne za žrtve. Gdje to ima u svijetu, u Hagu ili bilo gdje drugo, da su svjedoci koji su svjedočili protiv zločinaca išli na poligraf. Poligraf je i smišljen za takve kao što je Pejović, a ne za žrtve. Za razliku od Pejovića, mi ne izmišljamo, niti lažemo. Govorimo samo istinu. I na poligrafu ćemo je ponoviti ako treba sto puta. A što se on tako pere, to je njegov problem, ali nikada neće oprati ruke od onog što je radio i od onoga što je izmislio i lagao – kazala je Žugić Fejzić.
Pejovića je povodom ovih optužbi u četvrtak saslušala Lidija Vukčević, zamjenik tužioca za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina. On se sumnjiči da je 1992. godine učestvovao u ratnom zločinu hapšenja i deportovanja bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Herceg Novog. Istraga protiv Pejovića je otvorena nakon što je novinar Šeki Radončić snimio dokumentarni film „Heroj našeg doba” o njegovoj ulozi tokom hapšenja i deportovanja bosansko-hercegovačkih izbjeglica. Pejović u tom filmu nije predstavljen kao službenik koji je spasavao deportovane, kako je to tvrdio tokom svjedočenja u sudskom postupku za deportacije optužujući taj događaj, nego da je lično učestvovao u akciji i da je deportovane zlostavljao. Porodice deportovanih u spornom filmu optužile su Pejovića za stradanje njihovih najbližih.
Osveta DB-a
Slobodan Pejović je nakon saslušanja kazao da je on jedini protiv kog se vodi istraga za ratne zločine protiv civilnog stanovništva.
– Dao sam izjavu i ponovio sve ono što sam godinama unazad pričao o deportacijama 1992. godine. Osnov za vođenje istrage protiv mene je film „Heroj našeg doba”, takozvanog novinara Šekija Radončića, saradnika Službe državne bezbjednosti. Ovo je osveta službe DB-a preko njihovog saradnika Radončića, jer oni nijesu željeli da se eksponiraju, pa su gurnuli svog igrača u čitavu priču. Scenario i režija filma su napisani tu negdje, u nekoj mračnoj prostoriji SDB-a – tvrdio je Pejović.
Istraga protiv njega, kako kaže, još traje, a sve je počelo prije tri godine, kada je tužilac Lidija Vukčević počela da prikuplja dokaze i podatke.