-Čuveni pozorišni reditelj Andrej Žoldak, Ukrajinac koji je diplomirao studije režije na moskovskom Institutu za film i pozorište, kod legendarnog ruskog režisera Anatolija Vasiljeva, po prvi put se susreo sa Crnom Gorom na ovogodišnjem FIAT-u. Predstavlja potpuno jedinstven pozorišni izraz, nastao pod uticajem njegovih omiljenih filmskih reditelja Tarkovskog, Bergmana, Paradžanova i Felinija. No, na Žoldaka i njegov poseban odnos prema teatru i jedinstveni način rada mnogo su uticale i ostale grane umjetnosti, posebno likovna. Dobitnik je Nagrade za izvođačke umjetnosti Unesko 2008, koja se dodjeljuje za lični doprinos razvoju pozorišne umjetnosti. Među brojnim nagradama izdvojio je i dvije „Zlatne maske” za najbolju opersku režiju i najboljeg operskog režisera u Rusiji 2014. za operu „Jevgenij Onjegin” u Sankt Peterburgu.
Žoldak je u jednoipočasovnom dijalogu sa Damjanom Pejanovićem u okviru Razgovora u podne otkrio zašto ga smatraju tako jedinstvenom pojavom na današnjoj pozorišnoj sceni, otkrio je svoj stav prema pozorištu, glumi i glumcima.
„Problem pozorišta danas je što svi lažu – lažu reditelji, lažu glumci, a laže i publika koja gleda ono što je na sceni”, ocijenio je Žoldak.
Ipak, Žoldak nije odustao od teatra i kako je rekao, radi brzo, dinamično, i kada radi, glumcima se u potpunosti predaje „daje im svoju krv”.
Poznat po svoja dva dokumenta – manifesta koje je namijenio glumcima i još nerođenim glumcima i rediteljima, Žoldak je svojevremeno zapanjio pozorišne poslenike širom Evrope. Ideja se rodila tokom, kako je rekao, problema sa glumcima na koje je nailazio radeći u Skandinaviji, prvenstveno Finskoj i Švedskoj, svoje omiljene drame „Ujka Vanja”, „Višnjik” i „Anu Karenjinu”.
- Dok sam radio u Finskoj i Švedskoj, postavio sam ova tri za mene bitna komada. Na „Višnjiku” sam u finskom pozorištu radio u dva navrata. Nakon prvog dijela, kako sam bio preopterećen poslom, osamio sam se u brvnari, u šumi. Tada sam i počeo da razmišljam o mom odnosu prema pozorištu, glumcima, svemu, i nastala su ova dva manifesta, „Pismo glumcu” i „Pismo nerođenom reditelju i glumcu”. Kada sam se vratio da nastavim rad na „Višnjiku”, prvo sam pismo pročitao glumcima. Oni su ga saslušali, a zatim - uvrijeđeni - napustili probu – objasnio je Žoldak, koji nam je otkrio svoj jedinstveni odnos prema dramskim umjetnicima.
Ne voli glumce i smatra da sve njegove kolege koje kažu da ih vole – lažu. Baš kao što neki glumci ne vole reditelje, istakao je ovaj jedninstveni pozorišni stvaralac.
- Dobar reditelj je onaj koji ne voli glumce. Pravi reditelj i to i kaže – kao što sam ja to i uradio. Ne pružam im lažna osjećanja, niti iluziju lijepih odnosa. Nakon toga, ako glumci ne žele da rade sa mnom, mogu slobodno da idu – objasnio je on.
Žoldak ima i poseban način izbora glumaca za svoje projekte. Glumce ne bira po talentu ili potencijalu, nego na osnovu toga kakvi su ljudi, ili kako je on to kazao, muškarci i žene.
– Ranije sam obraćao pažnju isključivo na glumački potencijal. Danas, glumca sa kojim radim prvo posmatram kao ljudsko biće, zatim kao muškarca, odnosno ženu, a tek na kraju kao glumca. To vam je kao kad žene imaju viziju idealnog muškarca, stvorenu iz bajki. Tako i ja imam svoju viziju idealnog glumca. I zato je normalno da ne mogu da volim obične glumce, jer oni nisu ni blizu tim visokim standardima koje sam zamislio. To su dvije potpuno različite stvari – kazao je Žoldak.
Između reditelja i glumaca nema iskrene veze, „sve je to izdaja”, kazao je on.
- Jer, ja ću sjutra otići da režiram negdje drugo, oni će raditi sa nekim drugim rediteljem... Izdaja je potpuna – objasnio je svoj stav ovaj reditelj koji je dugo godina bio u Državnom akademskom dramskom pozorištu „Taras Ševčenko” u Harkovu, na čijoj sceni je režirao pet velikih projekata koji su, osim u Ukrajini, bili izvođeni i na prestižnim festivalima u više od 30 evropskih zemalja.
Izdaja je tema i njegove predstave „Elektra” koju je fijatovska publika imala priliku da vidi sinoć u hali nekadašnjeg privrednog giganta „Radoje Dakić”.
- To je i tema moje „Elektre”. Glavno zanimanje čovjeka je izdaja - da li ćete izdati ili će vas izdati – ocijenio je reditelj.
Njegov princip je: pred publiku se ne izlazi ako svaki dio predstave nije u potpunosti pripremljen za izvođenje. Tako je i sa „Elektrom”, četvoročasovnom predstavom o antičkoj, mitološkoj istoriji, o zakletvi i zločinu koji se odigrao u kraljevskoj porodici, kao i o tome kako djecu djece stižu božje kazne. Ova tema ga je zainteresovala jer, kako je naveo, svi smo odgovorni za djela naših roditelja, djedova i pradjedova, svidjelo nam se to ili ne. Isto tako odgovorni smo i za sopstvena djela, sve ono što trenutno radimo biće preneseno na našu djecu i djecu njihove djece.
On je istakao da mu je veoma drago što je po prvi put u Crnoj Gori, iako zebe kako će publika primiti njegovu „Elektru”. Podsjetio je da je u mnogim državama „Elektra” razljutila publiku, koja je napuštala pozorišta.
Žoldak nam je otkrio i kuda trenutno idu njegove misli kad je budućnost teatra u pitanju. Kaže, razmišlja o kvantnom pozorištu i o tome kako će pozorište izgledati za 100, 500 i nekoliko hiljada godina.
„Da li će to biti pozorište robota? Ne znam, ali sigurno neće biti ovakvo kako ga znamo”. Podijelio je i sa nama koje mu se pozorište najviše sviđa – japansko tradicionalno koje je jednom prilikom vidio u Kjotu. S. Ć
Vasiljev
Žoldak se prisjetio kako je izgledalo studirati kod Anatolija Vasiljeva. Čuveni profesor i teoretičar pozorišta služio se neuobičajenim metodima. Studentima je držao predavanja noću, „u gluvo doba kad spavaju Moskovljani, i pacovi, i kriminalci”. Satima nije ništa progovarao, a onda bi nešto i rekao svojim studentima. Žoldak je otkrio da bar godinu nije ništa razumio, a onda je počela da mu se otvaraju vrata „koja je odškrinuo Vasiljev, da mu se umjesto čorbe u glavi pojavljuju zvijezde i galaksije”.
- Vasiljev mi je jednom prilikom rekao: „Ti više nisi moj đak”. To mi je najveći kompliment do sada. Htio je reći da sam jedinstven, da nikog ne kopiram – kazao je Žoldak.
Tabu tema u Ukrajini
Poslije režije „Romea i Julije” godine 2005. realizovane u koprodukciju Berlinskog festivala, Evropske agencije za kulturu i Akademskog dramskog pozorišta u Harkovu, Žoldak je napustio rodnu Ukrajinu. Ukrajinske vlasti su zabranile izvođenje ovog komada, primoravajući Žoldaka da napusti pozorište u Harkovu. On od tada živi u Berlinu, a radi gotovo u cijeloj Evropi. Po sopstvenom priznanju najviše voli da režira u Skandinaviji jer tamo „vole reditelje”. Drži i radionice i predavanja u Velikoj Britaniji, Holandiji, Španiji, Njemačkoj, Finskoj, Francuskoj, Japanu...
Nagrade
Poslednji dan FIAT-a počinje u 12 časova dodjelom nagrada u takmičarskoj konkurenciji. O dobitnicima odlučuje internacionalni žiri kojeg čine Sonja Vukićević, Franko Ungaro i Mirko Vlahović. U čast nagrađenih biće odigrana predstava „Tri sestre” u 20 sati u prostoru Kuslevove kuće, koju su režirali Ana Vukotić i Slobodan Milatović, a u kojoj igraju Bojana Malinovska, Julija Milačić i Ana Vučković. Zavjesu na FIAT spušta u 22 sata Rambo Amadeus.