Svi gonitelji Crkve u istoriji su otišli u nepovrat, tragovi im smrde nečovještvom, bogomržnjom i čovjekomržnjom, izjavio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. On je nakon služenja Svete liturgije posvećene Svetom Dimitriju – Mitrovdan u Kosovskoj Mitrovici poručio da je život hrišćana kao lađa, gdje udaraju bure i vjetrovi.
– Oni koji su Hristovi uvijek su bili gonjeni i progonjeni. Svi gonitelji u istoriji su otišli u nepovrat, tragovi im smrde nečovještvom, bogomržnjom i čovjekomržnjom, a oni koji su ostali vjerni do smrti Hristu, koji su pretrpjeli, oni su ostali zapisani u knjigu vječnog života i oni su živi svjedoci živog Boga – poručio je Amfilohije.
Arhiepiskop cetinjski je istakao kako ne čudi da u ovom svijetu Kosovo i danas strada, „kao i sav naš narod i svi oni koji u Hrista vjeruju”.
– Vidite li šta se našoj braći pravoslavnoj u Ukrajini događa od bezbožnika, Hitlerovih naslednika? Šta se događa hrišćanima u Siriji, Iraku? S punim pravom je crkva u Egiptu proglasila za mučenike 20 nedavno ubijenih jer su i oni među onima koji su život žrtvovali za Hrista. Crkva je danas najvoljenija ustanova u hrišćanskom svijetu na zemaljskoj kugli. Ali to nije samo danas, to je bilo svih ovih 2.000 godina – kazao je on.
Podsjećajući kako je bilo za vrijeme boljševizma 1917. godine, mitropolit je kazao da su stotine hiljada hrišćana, hiljade episkopa, monaha, monahinja raspeti, razapeti i gonjeni širom Rusije.
– Zablistala je mučeničkom krvlju pravoslavna Rusija, a i naš srpski narod i u Prvom i Drugom svjetskom ratu, a i poslije rata. A evo i danas se nastavlja. Mogao je velikomučenik kosovski Lazar i da ne postrada. Međutim, on se opredijelio za nebesko carstvo, Hrista Boga, i zemaljsko carstvo je ugradio u vječno Božje, neprelazno carstvo. Jer, onaj ko se žrtvuje za Boga, Božju ljubav, ljubav prema bližnjima, on ne nestaje, on postaje. On ostaje kao živi svjedok žive istine Božje i kroz to svoje stradanje i mučeništvo on prolazi i umire da bi vječno živio. A to je smisao našeg zemaljskog života, krštenja, života crkvenog, pamćenja Isusa Hrista – istakao je mitropolit Amfilohije.
Episkop niški Jovan Purić je povodom Mitrovdana služio liturgiju u crkvi Svete Trojice u Donjem ostroškom manastiru. On je kazao da su se kosti Svetog Dimitrija ugradile u temelj Crkve Božje.
– Ono što je vezano za lik Svetog velikomučenika Dimitrija jeste pokajanje kao uslov da ne dođe do onoga zemljotresa vidljivog koji je prouzrokovan često procjepom ili lomljenjem ljudskosti ili pojavom nečovječnosti. Tu pojavu imamo od apostolskih vremena i zato Gospod učenicima govori da ne brinu šta će govoriti kad ih izvedu na sud ili na sudove, jer će ih Duh Sveti naučiti šta će reći. Onaj odvažni Duh dostojanstva i viteštva vojničkog Hristovog Duha ima ovaj vojnik sveti Hristov Dimitrije. Zato ide i hrli u zagrljaj svome Gospodu, u stradanje, Gospod mu daje te snage i sile, jer osnovni uslov da bi posvjedočili Hrista razapetog i vaskrslog je da prolijemo krv u podvigu, vrlinskom životu – rekao je vladika Jovan.
A.T.
Narod zaboravio na sebe
Kult Svetog Dimitrija je, kako je ukazao, utvrđen i na našim prostorima kroz vjekove.
– Proslavljajući Svetog velikomučenika Dimitrija treba i mi da se utvrđujemo, da pazimo na sebe, da se ne raslabimo u vjeri, da vodimo računa da i u malom iskušenju, u maloj našoj žrtvi i borbi je veoma važno kretanje ka Njemu. A sigurno, kako se bliži kraj svijeta da će sve biti teže i teže. I kad nam se dogode iskušenja, i kada je duhovna borba, onda znači da je Gospod sa nama, da nas učvršćuje da budemo vojnici Hristovi i da se obučemo u sve, kako kaže Apostol Pavle, u sve oružje Božje. Da uzmemo riječ kao mač u ruke svoje, oklop spasenja, da pred sobom imamo temelj vjere i istinu i življenje i kretanje u njemu, kao što je to Sveti Dimitrije odvažno učinio, da nas on nauči svojim primjerom – rekao je on.
Vladika Jovan je dodao da se srpski narod uspavao i zaboravio na sebe, svoje pretke i velike svetinje.