Najnovija knjiga Božidara Živkovića Džigija pod naslovom „Stvarno je ta ljubav šašava” predstavljena je Nikšićanima u okviru tribine UKCG „Svobodijada” koja se održava u sali Društva crnogorsko-ruskog prijateljstva „Sveti Đorđe”.
Izdavač i urednik „Novografa” Budo Novosel je govoreći o knjizi i autoru rekao da „Džigi u svom Šćepan Polju izgleda kao velmoža koji tu gdje i živi istovremeno i vlada”.
– Niko se potpuno nije mogao oduprijeti čaru njegove ličnosti, kad o njemu već nekoliko decenija kruže priče – legende, kao o pjesničkom geniju. Skoro da nema pjesnika koji svoje ljubavno osjećanje nije iskazao ljubavnom pjesmom. Ali, nijedan pjesnik kojeg poznajem nije toliko ličio na svoju poeziju kao Božidar Živković. Njegove male i velike ljubavi bile su sa dramatičnim i sentimentalnim komplikacijama, ali bez fatalnih sukoba sa samim sobom. Zato u njegovim stihovima ima traga od ljubavne oluje, besanice i glavobolje. Pjesnički intimni doživljaji više zabavljaju nego podučavaju, a legenda o pjesniku koju sredina izatka može da nas zavede na krivi put, pošto ona ispadne ljepša nego sama njegova poezija. Legenda uvijek istrči ispred pisca i ispred samog njegovog djela. Zato kod Živkovića treba čitati njegove pjesme pa predgovor i biografiju, i sigurno u ocjeni nećemo pogriješiti. Ljubavna poezija u Džigijevoj zbirci predstavlja projekciju raspona najuzvišenijih duševnih osjećanja. U tom rasponu ona je prolazila kroz mnoge faze, postajući sve savršenija u formi i poetskom iskazu. Njegov ljubavni stih je doživio razvitak i dostigao visok stepen u duhovnosti osjećanja i stilizacije poetskog iskaza – kaže Novosel.
Pjesnikinja i urednica tribine ,,Svobodijada” Milica Bakrač je konstatovala da nekad, ranije, na jednoj Džigijevoj promociji knjige u Nikšiću, dok je govorila o njegovoj „Velikoj pjesmi”, po cijenu rizika da će Džigi možda da se naljuti na nju, vezano za njegov pjesnički i ljudski karakter i duh, „rekla je da je Božidar Živković Džigi, poslednji bandit, pjesnik, jesenjinovskog nerva, koji je eto, zbog svih nas imao sreće, da umjesto u sobi nekog Angletera završi na Šćepan Polju, odnosno na gradu Hercega Šćepana, žigosan da dok je živ, na tim visinama stvara velike pjesme, da ih ispisuje na pijesku njegove krvi, praćen usudom i seobama uma”.
- Džigi se nije naljutio. Shvatio je da je ta sintagma poslednji bandit, pjesnik na srpskom govornom području zapravo istinita. I sa tom definicijom se nosi do današnjeg dana. Naravno da sam kasnije bezbroj puta demantovala samu sebe. Najljepše ljubavne pjesme koje je Džigi zapisivao od Tare bez granica pa do Toronta, navele su me na misao, da ih je možda Džigi stvarao tajno od braće, plemena, glavara - u nekom polusnu, kako je to činio veliki Vuk Mandušić u „Gorskom vijencu”. Još pripadamo onom pjesničkom narodu koji ljubavne stihove ispisuje prilično tajno. Naš epski kod suzdržava i koči one najfinije metre, iako nam se otme to slovo ljubve, mi podvalimo sebi i čitaocima, kako smo bili u nekim fazama i stanjima sna ili pijanstva. Zapravo, što snen i opit pjesnik misli i osjeća, to zasigurno zapisuje i izgovara. Takav je i Džigi, rekao mi je da ga je izdavač, naš prijatelj Budo Novosel, nagovorio da štampa knjigu ljubavne poezije, i to da je baš naslovi ,,Stvarno je ta ljubav šašava”...– zaključila je Bakrač.
Izabrane stihove govorila je Nataša Lučić. L.N.


O autoru

Božidar Živković Džigi do sada je objavio više naslova: ,,Na pijesku moje krvi”, ,,Iz mrtvog ugla”, ,,OKO”, Ublažena kazna”, ,,Usud” ,,Usud i dalje”, ,,Velika Pjesma” (dva izdanja), ,,Seoba uma”. Živkovićeve knjige su prevođene na više stranih jezika.
Božidar Živković Džigi je inicijator i pokretač književnih susreta ,,Tara bez granica” koji se svakog ljeta održavaju na Šćepan Polju.