Piše: Lazar Porobić
Poslednjih dana sve češće se može pročitati u dnevnoj štampi kako se vojska Zvijeri iz Bezdana gomila na istočnim granicama Baltika i Poljske. Razlog novog pregrupisavanja evro-atlantidske soldateske navodno je ugroženost od strane Ruske Federacije. Marširajući pod modro- plavim barjacima sa zlosrećnim bijelim kompasom, ta združena internacionalna sila kao da namjerava da ponovi sumanute pohode čudesnog Korzikanca i mesije iz Linca.
I dok je lav bio na čelu Velike armije 1812. godine, potuljeni i lažljivi vuk slao je Vermaht 1941. godine u smrt dok je živio u udobnoj berhtesgadenskoj vili ili rastenburgškoj jazbini. No, tačno tri godine otkako je OKV poslao kodnu riječ ,,Dortmund“, što je označilo podmukli i iznenadni napad poznat kao operacija ,,Barbarosa“, medvjed se probudio. Njegova rika bila je gromoglasna: ,,Ako želimo da svoju zemlju i zemlje svojih saveznika oslobodimo opasnosti od porobljavanja, moramo goniti ranjenu njemačku zvijer i nanijeti joj smrtni udarac u njenom brlogu.“ I zato ruski tenkisti nisu na svojim vozilima pisali: ,,Na Berlin!“ nego: ,,Na brlog!“ Počela je operacija ‘’Bagration’’, najveća ofanziva u čitavom Drugom svjetskom ratu kojoj je Staljin dao naziv u čast gruzijskog kneza i heroja rata protiv Napoleona. Savremenik Suvorova i Kutuzova, učesnik legendarnog Austerlica, ledenog Ejlaua, nesrećnog Fridlanda, paklenog Smolenska i tragičnog Borodina, gdje je i smrtno ranjen, general Petar Bagration i njegovo djelo bili su velika inspiracija ruskim osvetnicima tih ljetnjih dana 1944. godine. Zastrašujuća vojna sila od 2,4 miliona Rusa sa gotovo 6.000 tenkova i 7.500 aviona, pod zapovjedništvom maršala Žukova, Rokosovskog i Vasilevskog napala je njemačku Grupu armija Centar u Bjelorusiji pod vođstvom feldmaršala Ernsta Buša. Juriš Crvene armije bio je tako silovit da je iza sebe ostavljala samo oblake dima i prašine. Grupa armija Centar doslovno nije znala šta ju je snašlo, jer je Crvena armija uspješnim mjerama kamuflaže i obmane potpuno zavarala trag. Naime, Hitler je pretpostavljao da će Staljin udariti na podrepaše Osovine: Fince, Mađare, Rumune i Bugare te je svu svoju pažnju usmjerio na Normandiju gdje su saveznici konačno otvorili dugo iščekivani drugi front u Evropi. Koba, lukavi i grubi čovjek neugledne spoljašnosti, bira pragmatizam prije osvete i svoje crvenoarmejce, umjesto na Lenjingradski i Karelijski front, gura kao neumoljivu bujicu na zapad. Vitepsk, Orša, Mogiljev i Bobrujsk, iako proglašeni gradovima tvrđavama s Firerovom fatalnom naredbom da se brane do poslednjeg čovjeka, bivaju oslobođeni. Valter Model, fanatični nacista i Hitlerov ,,vatrogasac“, biva pozvan da hitno zamijeni Buša. Uspijeva da izvede neophodno povlačenje do Berezine, rijeke sudbine! Na sam pomen ove mitske rijeke i danas se ledi krv u žilama svakom Francuzu, jer ih podsjeća na stravično povlačenje 1812. godine. Ovog puta u toj koži su njemački vozači koji voze punom brzinom pod neprestanim napadima šturmovika i sovjetskih topova do poslednjeg preostalog mosta kako bi prešli ukletu rijeku kod Borisova prije nego što ih neprijatelj pogodi. Konačno 3. jula, poslije trogodišnje fašističke okupacije, oslobođen je Minsk, glavni i najveći grad Bjelorusije. Mehanizovane armije prodiru dalje a streljačke divizije idu iza njih i čiste teren od njemačkih jedinica. Nakon žestokih borbi, oslobođen je i Vilnjus, prestonica i najveći grad Litvanije, a ubrzo i Kaunas. Odmah iza njega pružala se njemačka teritorija, Istočna Pruska sa drevnim Kenigzbergom, gradom Tevtonskih vitezova. Sama činjenica da je sovjetski parni valjak stigao do teritorije Trećeg rajha unosila je strah u njemačka srca! Na južnoj strani fronta oslobođen je Lavov, a onda je vojska maršala Konjeva stigla do Lublina gdje je vidjela krajnju tačku svijeta u sveopštoj ljudskoj istoriji – koncentracioni logor Majdanek sa krematorijumima za spaljivanje ljudskih leševa! Bio je to prvi oslobođeni logor smrti, a kako ne postoje riječi na ovome svijetu koje bi mogle opisati svu stvarnost užasa koji su se u Majdaneku zbili, evropska javnost još dugo nije mogla da povjeruje šta je u stanju ljudski mozak da smisli i uradi.
U nepuna dva mjeseca, koliko je trajala operacija Bagration, Sovjetski Savez uspio je da povrati praktično sve teritorije u granicama iz 1941. godine, da zakuca na vrata Njemačke i da dođe do predgrađa Varšave. Pređenih 725 kilometara stajalo je Crvenu armiju 180.000 poginulih, dok je Vermaht imao 400.000 mrtvih. Bila je to najspektakularnija sovjetska ofanziva kao i jedan od najvećih poraza Vermahta tokom rata.