Petrospektivna izložba poznatog Novljanina Zorana Bulatovića otvorena je u Galeriji „Josip Bepo Benković”. Brojna djela poznatog novskog umjetnika i boema Hercegnovljani sakupljena su u okviru ove izložbe selektovane u čast 28. oktobra - Dana Opštine Herceg Novi.
Direktor Gradskog muzeja i galerije Điro Beli Prijić je istakao da je Bulatović bio od onih umjetnika zbog kojih se govorilo da je Herceg Novi grad sa dušom. Zato, naglasio je on, Bulatović je u potpunosti zaslužio da mu se u okviru najvećeg gradskog praznika napravi retrospektiva. Bulatović je zaslužio retrospektivu ne samo zato što je bio veliki umjetnik, nego zato što grad treba bar malo da mu se oduži za umjetnost koju je stvarao, „za melanholičnu, ali opet vrlo pozitivnu energiju kojom je zračio, za adekvatne savjete koje imao za svakoga, za dušu koju je utkao u sve gradske pore”.
- Bulatović je sam bio umjetnost, sa usponima i padovima, sa smijehom, sjetom, umorom, često i ironijom, ali dosljedno i sa vrlo jasnim stavovima. On je vrlo hrabro prihvatio status slobodnog umjetnika i sebi na pleća navalio veliko breme i ko bar malo poznaje umjetnost, ljudima poput njega mora da iskaže veliko poštovanje. Sa jedne strane imao je potpunu slobodu stvaranja i življenja, a na drugoj nosio se sa svim onim prizemnim ali neophodnim stvarima u životu. Hrabro se nosio sa vječnom dilemom umjetnika – zašto, kome i čemu, osuđen da kao i svi umjetnici ne završi započeti posao, jer taj posao, kao i sama imaginacija, nema kraja. Razbarušen, tih sa izuzetnim smislom za humor, gospodin u društvu i kafani sa jedne, a sa druge strane izuzetno vrijedan i temeljan, kreativan, u svojim radovima misaona tempirana bomba, neovisan o materijalnom, Zoran je prava slika pomalo zaboravljenih i sve rijeđih Džumhurovskih pojava u istoriji umjetnosti - kazao je Prijić.
On je podsjetio da je Bulatović iza sebe ostavio veliki opus koji tek treba da se valorizuje i konstatovao da je po mnogo čemu izuzetan umjetnik unio novine u savremenu crnogorsku umjetnost, i to od grafike, crteža, do slika i instalacija.
Ana Bulatović, Zoranova kćerka, kazala je da je njen otac bio veliki grafičar i veliki boem.
- Nesebično je dijelio svoje znanje, svoje vizije i nadanja. Ko ga je poznavao, sjetiće se kako se uz čašicu vinjaka i univerzum otvarao. Sa Zokijem se dalo diskutovati o različitim, vrlo interesantnim temama. Posmatrajući njegovo djelo, kao njegov potomak, ne mogu a da se ne zapitam: Da li je tata ikada našao odgovore? Konstantan sukob znanja i iskustava iz života proizveo je njegovo vrhunsko djelo koje se samo duhom može razumjeti. Kao što se muzika upija zatvorenih očiju, tako se njegova umjetnost razumije stomakom i instinktom – kazala je ona i zahvalila se u ime porodice Bulatović galeriji „Josip Bepo Benković” što su još jednom otvorili vrata za djela njenog oca.
Zoran Bulatović (1952-2015) rođen je u Kosovom polju, a Likovnu akademiju, odsjek grafika je završio u Prištini u klasi profesora Zorana Jovanovića. Živio je i stvarao u Herceg Novom, a svoje radove izlagao na nekoliko desetina samostalnih i kolektivnih izložbi u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori i Holandiji. Zoran Bulatović je dobitnik nagrade 17. Hercegnovskog zimskog salona, Nagrade XXVII Likovni susret – Grafičke kolonije i grafičke radionice umjetničkih kolonija Jugoslavije 1980.-1988. Retrospektivna izložba Zorana Bulatovića biće otvorena do 20. novembra.
K.MATOVIĆ

Slikao tragiku ovozemaljskog bivstvovanja

Istoričarka umjetnosti Jasmina Žitnik, je u katalogu ove postavke pribilježila da ono što prvo vidimo kada se suočimo sa slikama ili grafikama Zorana Bulatovića, jeste žestok, ekspresivan gest i to da se gotovo na svakoj umjetnikovoj slici vodi borba forme i linije.
„U Bulatovićevom slikarstvu mogu se uočiti nekoliko linija razvoja – tu su slike ogoljene ljudskim obličijima, najčešće ženskim, lišenim svake draži, ljepote, individualnosti, potom, ove figure ostaju samo deformisana lica, oči u mraku, sa sjenkom užasa, prekrivene i utopljene u mrežu poteza i linija. Ima nešto od munkovskog tragicizma u djelima...” Ona je istakla da Bulatovićeva djela govore kao i Munkova, o sjenovitoj tragičnoj strani ovozemaljskog bivstvovanja.