OSC, Ujpešt, Vašaš i Honved bili su do preksinoć klubovi iz Mađarske koji su se dičili titulama evropskog šampiona. U zemlji gdje je vaterpolo nacionalni sport poslednje tri godine dominira Solnok. Ambiciozni trener plavo-bijelih Moči Žolt je želio da stane uz rame velikanama i po evropskim trofejima, koje do skoro nije imao u vitrinama svog kluba. Prije šest godina je počeo taj projekat, prije svega dovođenjem iskusnog srpskog internacionalna Živka Gocića, potom njegovog sunarodnika Milana Aleksića, prodefilovalo je kroz Solnok tokom prethodnih godina još nekoliko mađarskih, italijanskih, australijanskih i srpskih reprezentativaca dok Žolt zajedno sa sportskim direktorom Ištvanom Kovačem nije pronašao pravi dio slagalice u mozaiku. Na početku sezone je u Solnok doveden Andrija Prlainović, koji je prethodno četiri puta osvjao Ligu šampiona, a prekjuče u Budimpešti i peti put, upravo sa Solnokom. Kolika je njegova zasluga za prvu evropsku krunu mađarskog kluba govori podatak da je proglašen za najboljeg igrača završnog turnria. Podatak po kome je Andrija jedan jedini je taj da nikome prije njega nije pošlo za rukom da osvoji titule šampiona Starog kontineta sa četiri različita tima. Prije Solnoka, Prlainović je to uradio sa Partizanom, Crvenom zvezdom i Pro Rekom.
– Velika je čast kada te nešto odvaja od drugih. Drago mi je zbog toga, ali mi je još draže zbog istorijskog uspjeha kluba. Jedan od razloga mog prelaska iz Pro Reka u Slonok je bila upravo procjena da ću sa šampionom Mađarske doći u priliku da se borim za trofej u Ligi šampiona. U najkvalitetnijem evropskom klupskom takmičenju smo konstantno pružali dobre partije, nismo pretprjeli ni jedan poraz, dok su nas sporadični neuspjesi u prvenstvu Mađarske opominjali da se ne smijemo opustiti – rekao je Andrija Prlainović.
Reprezentativac Srbije je na početku sezone odsustvovao 40 dana zbog mononukleoze. Odmorio se od vaterpola, napunio baterije i kako je sezona odmicala igrao sve bolje. Iako je u poslednjih sedam sezona Ligu šampiona osvjao pet puta, Prlainoviću motiva ne fali.
U najboljim sam igračkim godinama i bilo bi šteta to ne iskoristiti za dalje uspjehe. Ovo je najslađi period igračke karijere, o tome su mi pričali stariji igrači. Kada si stariji i zreliji mnogo bolje rezonuješ neke stvari, dolazi i prijeko potrebna mirnoća i staloženost. Zaista uživam u vaterpolu kao nikad prije. Imam motiva na pretek. Nastaviću da uživam pa dokle tijelo izdrži.
Po izjavi tridesetogodišnjeg vaterpoliste se vidi da namjerava da još dugo teroriše protivničke golmane. Ukoliko neki klub želi da osvoji evropsku krunu, nakon fajnal-siksa Lige šampiona u Budimpešti ne bi trebao da ima dilemu koga da dovede u svoje redove.
N.J.
Gociću trofej za kraj
Kapiten Solnoka Živko Gocić je došao u klub prije šest godina, praktično na početku ambicioznog projekta. Prošlog ljeta se oprostio od reprezentacije Srbije osvjanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Riju, a sada je igračku karijeri završio sa peharom klupskog prvaka Evrope u rukama.
– Rekao sam da je Prlainović taj iks faktor, koji nosi sa sobom u koferu trofej Lige šampiona. Jako sam srećan, uspio sam u poznim godinama karijere da osvojim ovaj trofej, koji nisam imao sreće da uzmem sa Partizanom. Ponosan sam što sam, kao stranac, bio kapiten ovog kluba – rekao je tridesetčetvorogodišnji Gocić.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.