Nikšićanin Miodrag Subotić već tri godine ima bubreg koji je dobio od supruge. To je ujedno bila i prva transplatacija u Crnoj Gori u kojoj je supruga mužu donirala bubreg. Subotić je juče prisustvovao događaju koji je u Podgorici organizovan povodom Svjetskog dana bubrega.
– Srce smo dali jedno drugom, ali ona je meni dala i bubreg – kaže u šali Subotić.
Navodi da je prve probleme osjetio 2001. godine, a deceniju kasnije sve je eskaliralo, pa su uslijedile dijalize.
– Vezano za transplantaciju prvi pokušaj je bio da mi brat donira bubreg, ali nije moglo zbog zdravstvenih razloga. Ipak, moja supruga je bila uporna da se ona testira i da se ispita može li ona biti donor, iako smo različite krvne grupe. Neko je govorio da je to teško, pojedini ljekari da je nemoguće, međutim, doktorka Marina i moja supruga su bile istrajne da se testiranje obavi. Ispostavilo se da je kompatibilnost ogromna, kao da smo blizanci, i ona je mogla da mi donira bubreg, što je i urađeno. Sada evo tri godine živim novi život bez ikakvih problema, i na transplantaciju me podsjeća samo terapija koju uzimam u sedam ujutro i uveče – kazao je u izjavi za „Dan” Subotić.
Podgoričanin Stevan Boljević jedini je građanin Crne Gore koji je dobio bubreg od osobe kod koje je konstatovana moždana smrt.
– Meni su prestala da funkcionišu oba bubrega i transplantacija mi je bila neophodna. Na dijalizi sam bio godinu i osam mjeseci i to je jako težak proces. Zamislite da morate svaki dan nepomično da ležite nekoliko sati i primate terapiju i da se sve vrti oko toga. Kada je jedna gospođa preminula, ona je bila donor organa i ispostavilo se da meni njen bubreg odgovara. Ona mi je spasila život – priča za „Dan” Boljević.
On ističe da se nada da će građani shvatiti značaj zavještavanja organa.
– Kada umrete duša ide dalje, ali tijelo ostaje i ono može da spasi nekog. Svaka religija podržava spasavanje života, pa samim tim i transplantaciju. Zato ljudi ne treba da imaju prepreke, dobro treba činiti uvijek i svuda. Ja sam sada zdrav čovjek, mogu da idem na maraton, ali sve to zahvaljujući jednoj ženi koja je i nakon smrti nastavila da pomaže ljudima – objašnjava Boljević.
U Crnoj Gori trenutno 38 pacijenata čeka transplantaciju bubrega, na dijalizi ih je oko 220, a jedna od njih je Danijela Radojević koja se nada da će crnogorski građani konačno shvatiti značaj zavještavanja organa, jer bi se na taj način spasile desetine života. Prema procjenama ljekara Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), kada bi samo 20 ljudi od oko 6.000, koliko ih godišnje premine u državi, zavještali organe nakon smrti, u našoj državi bi svi ljudi koji čekaju na organ dobili novu šansu za život. Pacijenti u Crnoj Gori najčešće čekaju bubreg, jetru ili srce.
Radojevićeva priča da je ona imala transplantaciju prije 11 godina u Beogradu, ali je zbog komplikacija bubreg koji joj je donirao otac prestao da radi, pa je na dijalizi od decembra prošle godine. Ona navodi da je proces dijalize težak, ali je bitno da se čovjek pomiri sa tim.
– Dijaliziram se tri puta sedmično i jednostavno prihvatila sam to. Jako je važno da raščistite sami sa sobom i prihvatite to stanje. Onda donekle bude lakše, ali ipak uvijek postoji nada da će program transplantacije zaživjeti i da ćemo uspjeti da riješimo probleme više desetina ljudi – kazala je za „Dan” Radojevićeva.
Povodom Evropskog dana doniranja organa, doktorka Marina Mugoša Ratković kazala je za „Dan” da su po novom zakonu svi građani potencijalni donori, ukoliko porodica ne kaže da se organi ne mogu uzeti. Ona ističe da se organi uzimaju samo od lica kod kojih tim doktora nakon tri pregleda utvrdi moždanu smrt, odnosno smrt mozga.
–Mi smo za pet godina imali 30 pacijenata kod kojih smo provjeravali moždanu smrt i utvrdili je u 20 slučajeva. Od tih 20 samo u jednom slučaju su uzeti organi i spasena su tri života. Da smo imali organe od svih 20 lica, spasili bismo do 50 ljudi – istakla je Mugoša.
Ona navodi da Crna Gora ima saradnju sa Eurotransplantom preko Hrvatske, ali ne može da dobija organe ako ih i ne daje.
– To funkcioniše po sistemu koliko date, toliko dobijate. Imamo momka koji čeka transplantaciju, ali ne možemo ništa da uradimo jer mi nemamo ništa da ponudimo Eurotransplantu u zamjenu za bubreg za njega – ističe Mugoša Ratković.M.S.
Doniranje je važno
Doktorka Marina Mugoša Ratković smatra da je potrebno vrijeme da ljudi shvate koliko je doniranje organa bitno.
– Ja sam na primjer donor, ali ipak tu moju odluku sjutra može da ospori moja porodica. Tako je i sa drugima, ali zato se mora raditi na podizanju svijesti da se shvati da smrt nije kraj, te da i tada možemo pomagati i spasavati. Mi smo dobar narod, to tvrdim, mi volimo da pomažemo i darujemo, volimo porodicu. Ipak, ljudi se plaše osude da ako dozvole uzimanje organa, da će ih neko reći kako su mogli i kako su možda preuranjeno postupili – izjavila je Mugoša Ratković.
Ona je ukazala na primjer Hrvatske koja je prva u svijetu po broju eksplantiranih i inplantiranih organa, jetre i bubrega.
– Oni su uzeli organe od lica starog 94 godine i nakon godinu je utvrđeno da oni sjajno funkcionišu. To je izazvalo etičke rasprave, ali je činjenica da je i sa 94 godine neko spasio nekoliko ljudi i dao im šansu za novi život. Nema starosne granice za doniranje ili liječenje. Mi imamo sada oko 200 do 220 ljudi na dijalizi, a samo 30 odsto njih može primiti bubreg, jer sve zavisi od parametara – objasnila je doktorka Mugoša Ratković.