Prosječna četvoročlana porodica sa prosječnim primanjima, koja prema Monstatu iznose hiljadu eura, teško može da preživi mjesec dana, a gotovo je nemoguće da uštedi novac.
Svakog mjeseca treba platiti račune za struju, vodu, smeće, kablovsku, telefon, održavanje stana, na šta u zavisnosti od godišnjeg doba ode između 100 i 150 eura. Zvanična statistika pokazuje da se na hranu mjesečno troši 30 odsto ukupnog budžeta, što je oko 300 eura. Većina stanovništva plaća ili stambeni kredit ili stanarinu u prosjeku oko 200 eura, a veliki broj njih je i mimo toga kreditno zadužen.
Kada se ove tri stvari izmire ostaje 350 eura, a treba platiti prevoz do posla, odnosno škole ili platiti gorivo. Prema podacima Monstata, porodica na transport mjesečno troši deseti dio budžeta, što je u ovom slučaju oko 100 eura. Za preostali novac, u zavisnosti od godišnjeg doba treba kupiti odjeću i obuću, knjige, pribor, ljekove...
Svaki neplanirani trošak, poput rođendana, svadbe, slave dodatna je muka za svako domaćinstvo sa prosječnim primanjima.
Domaćinstva u kojima roditelji rade na poslovima koji su mnogo manje plaćeni, poput trgovinskih radnji, gdje su plate radnicima u najvećem dijelu po 200 eura, žive bukvalno na ivici siromaštva i moraju da vode računa kako će potrošiti svaki euro. Zbog toga nerijetko članovi domaćinstava sa primanjima ispod prosjeka traže dodatni posao, kako bi prehranili porodicu i preživjeli.
Predsjednik nevladine organizacije „Borba protiv siromaštva” Radovan Tošković istakao je da u Crnoj Gori velika većina građana ima primanja ispod prosjeka. Prema podacima Monstata, prosječna plata je oko 500 eura.
– Primanja manja od prosječnih ima oko 85 do 90 odsto građana. Kod nas je u odnosu na evropske države, potrošačka korpa veća od prosječne plate i to dva puta, dok je u zemljama Evrope sasvim drugačije. Tamo je prosječna plata veća od potrošačke korpe dva do šest puta i sve to dokazuje teško siromaštvo u Crnoj Gori – rekao je Tošković.
Prema njegovim riječima, svaki dan se mogu vidjeti ljudi koji traže parče hljeba po kontejnerima, što pokazuje da smo kvazidržava.
– U svim evropskim zemljama, u čijem društvu težimo da budemo, unaprijed su određena mjesečna primanja za sve nezaposlene. Kod njih otpaci idu na reciklažu, a kod nas završavaju u trbusima građana koji preturaju po kontejnerima – rekao je Tošković.
Istakao je da su svake godine siromaštvo i broj nezaposlenih veći, jer pljačkanjem firmi narod ostaje bez posla i prinuđen je da se bori da preživi.
Dan siromašnih se obilježava 9. avgusta, a priloženi podaci govore da je u Crnoj Gori za većinu stanovništva skoro svaki dan 9. avgust.
M.B.
ANKETA
Preživljavanje
Živko Živković, penzioner – U zavisnosti gdje radiš takav ti je i život, tako i živiš, pa samim tim i puniš korpu. Troškovi su veliki, zima i praznici donose još veće troškove, tako da je kraj mjeseca uvijek sinonim za sastavljanje kraja sa krajem do sledeće plate.
Branislav Popović, penzioner – U duši mi je teško kad znam da smo mi kao starija generacija imali sređen život. Radili smo po osam sati, osam sati imali kulturno-zabavnog života i osam sati sna. Sadašnje generacije su izbacile kulturno-zabavni, a umjesto osam sati rade po 12 ili 16 sati da bi mogli da prežive ili prehrane familiju. Ni u drugim zemljama nije najbolje, mnoge firme su u štrajku ili zatvorene.
Pavle Radović, penzioner – Ovdje se čovjek bori samo da preživi, nema tu mnogo diskusije. Narodski rečeno „vi jedete meso, ja kupus, u prosjeku jedemo sarmu”, eto takav nam je život.