-Piše: Stefan Vuković

Taman kad ljudi pomisle da ispod trenutnog dna ne može dublje da se potone, crnogorski vlastodršci se jave u liku „prosvjetitelja“ da pokažu kako je čak i to izvodljivo.
Svjetska štapma već dva dana bruji o smrti oličenja zla, američkog senatora Džona Mekejna. Kaže narod, o pokojniku sve najljepše – dakle istina, ona je uvijek najljepša, najiskrenija, najčistija. Korporativni mediji pokušavaju da skinu ljagu sa Mekejna svojim hvalospjevima o njegovim „podvizima“ u borbi za zaštitu američkih interesa.
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović drznuo se da „u ime građana Crne Gore“ izrazi „najdublje saučešće“, dok je predsjednik skupštine Ivan Brajović bio još bombastičniji naglasivši da „Mekejn ostaje uzor generacijama mladih širom svijeta o tome kako treba voljeti svoju zemlju i primjer beskompromisnog borca za uzvišene ideale demokratije, u koje je čvrsto vjerovao“. Bijedno je što se Đukanović poistovjećuje sa Porošenkom čije izjave na spoljnom planu u poslednje vrijeme ne odudaraju od njegovih. Porošenko je kum Juščenka, koji je takođe nazakonito došao na vlast u Ukrajini (2005 – 2010).
Pitam se da li uzor mladima može biti neko ko se za vrijeme rata susretao sa teroristima u Siriji, Libiji i, naravno, u Ukrajini pomažući im u potpunosti? Pritom se na svojoj zvaničnoj stranici na Tviteru time i hvalisao, nekad i navijao. Da li i Brajović vjeruje u tu istu demokratiju i da li je ona zapravo i njegov politički pravac, prosudite sami. Da li to znači da ni Brajović nema ništa protiv ISIL-a, ostataka Al-Kaide i sličnih organizacija, kao i ukrajinskih nacističkih bataljona (naslednika Bandere) kojima je njegov miljenik pomagao svim silama? Da li to može biti uzor bilo kome? Zamislite kako na svu tu bljuvotinsku propagandu reaguju porodice žrtava tih istih grupacija čiji je on bio jedan od pokrovitelja. Taj isti Mekejn je podržavao „obojene revolucije“ svuda po svijetu, a američkim demonstrantima je prijetio zatvorima i nazivao ih ološem. Sjetite se samo tragikomičnog članka „Nešnl interesta‘‘ pod nazivom „Homo Amerikanus“.
Takozvani „mirotvorac“ Džon Mekejn će u našem narodu ostati upamćen kao agresor i zločinac koji je u vrijeme zločinačkog bombardovanja konstantno ponavljao da su Srbi silovatelji i da nijedna meta u infrastrukturi ne bi trebalo da bude izuzetak – fabrike, vodovodne mreže, škole, bolnice, prodavnice, bilo šta.
Takođe, taj isti „mirotvorac“ je pomagao pučiste u Ukrajini ne da bi štitio „američke nacionalne interese“, već svoje lične klanovsko-korporativne interese.
Ne treba zaboraviti da je Hanter Bajden, sin Džozefa Bajdena (47. potpredsjednika SAD) postavljen na čelo odbora direktora „Burisma holdings limited‘‘ – kompanije registrovane na Kipru koja upravlja sa tri gasne kompanije u Ukrajini u čijem su posjedu nalazišta u Harkovskoj i Černovickoj oblasti.
Pomenute rusofobe, srbofobe i uopšte slavjanofobe odlikovao je u martu Srđan Darmanović „u znak doprinosa međunarodnom ugledu i položaju Crne Gore“ bacivši time ljagu na narod kad se došlo dotle da takvi ljudi predstavljaju Crnu Goru. Podsjećanja radi, u prilog tome koliko je crnogorska vlast dezorijentisana, ide i posjeta Klintona 2011. godine koji je po dolasku izjavio da je „Makedonija tako prelijepa i da će se obogatiti.“ Da li su vlastodršci uopšte svjesni šta rade ili su se toliko odnarodili da više nije ni bitno, bitno je da se što prije prestane sa rušilačkom politikom i samoponižavanjem.