Nakon velikog uspjeha romana „Starija”, Ljiljana Šarac se oglasila novim djelom. Riječ je o romanu pod nazivom „Stariji”, koji je upravo objavila izdavačka kuća „Evro Book” iz Beograda. U intervjuu za „Dan” naša sagovornica govori o svojoj novoj knjizi, ali i pisanju kao strasti, koja je odredila njen život.

• Šta Vas je inspirisalo, podstaklo da odaberete baš ovu temu?

– Kod mene se romani ređaju kao kore i filovi za tortu. Idu po nekom svom receptu koji kao da ne zavisi od mene. Tako su nastala tri romana sa istorijskim reminiscencijama o Prokletoj Jerini, Đorđu Karađorđeviću i Jeleni Karađorđević. Mnogi su ih doživjeli kao trilogiju, mada oni to nisu. A onda je kao s neba među njih pala „Starija”. Bio je to hrabar i neočekivan tematski zaokret, taman kada se činilo da sam utabala svoju stazu. Moram priznati da sam strepila od reakcija čitalaca. Pokazalo se da je strah bio neopravdan. Porodičan ljubavni roman došao je kao osvježenje. Naišao je na razumijevanje i simpatije svih koji su mu poklonili pažnju i povjerenje. Mogla sam da odahnem. Tada mi je sinulo: ako sam pisala o vezi starije dame sa mlađim muškarcem, zašto ne bih okrenula stvari kao u ogledalu i ispričala priču o starijem muškarcu sa partnerkom koja je od njega znatno mlađa.

O tome do sada nije pisano. O tome se priča u četiri oka, a ja sam se ohrabrila da sve stavim na papir...

• Šta nam to onda Vaš peti roman donosi?

– „Stariji” će u mnogome donijeti razna iznenađenja. I mene je uspio da uzme pod svoje. Neočekivano je postao najromantičnija priča koju sam do sada napisala. U njoj se prepliću sudbine brojnih junaka, koji za svoj pedeseti rođendan počnu da podvlače crte.

To je uzbudljiva priča o tri prijatelja koji se druže još od srednje škole. Sudbine se osvjetljavaju iz muške vizure. Slijedi se njihova logika. Prate odluke koje donose ili su donijeli, pa im utiču na život i situacije u kojima se nađu. Uz dozu humora i s mnogo simpatija, zavirujemo u njihovu intimu, kao dok sjedimo sa prijateljicom, ispijamo kafu i pričamo o ljudima koje poznajemo...

• U kojoj mjeri ovaj roman korespondira sa prethodnim, s obzirom na sličan naslov?

– Onog trena kada sam odlučila da pišem na ove provokativne teme, znala sam da počinjem da hodam po tankoj žici. Mi smo tradicionalno društvo koje se teško navikava na bilo koje iskakanje iz standardnog, uobičajenog ponašanja. „Starija” i „Stariji” pričaju ljubavne priče, više postavljajući pitanja, nego dajući odgovore na njih. Čine to dinamično, ponekad dramatično, ali suptilno i nepretenciozno. Ostavljaju prostora čitaocima da porazmisle i sami donesu zaključke.

Roman „Stariji” govori o značaju porodice i odricanjima koje ona traži. To je i priča o neraskidivom prijateljstvu čije je sjeme posijano tokom školovanja. Svjedočanstvo je i da ljubav ne zna za prepreke, godine i granice. Srcu se ne može zapovijedati.

Iz tog razloga sam sa urednicom osmislila pitanja na kraju romana kako bi se povela diskusija o pročitanom. Sigurne smo da će svako imati svoj stav o obrađenoj temi koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim!

• Pisanje je, reklo bi se u potpunosti prevladalo u Vašem životu. Kako se to zapravo dogodilo budući da ste se nakon studija opredijelili za profesuru?

– Pisanje je kao da gledate u kaleidoskop. Poznate slike i iskustva se prepakuju, iznova slažu i stvaraju očaravajuće prizore koje i vas kao stvaraoca i čitaoce treba da ostave bez daha.

Ispočetka je ono za mene bilo bojažljivo igranje piljki riječima, a sada se pretvorilo u stvaranje raskošnih vitraža. Rastu očekivanja i čitalačka i moja, ali i iskustvo kako u stvaranju, tako i u promovisanju djela.

• Aktivno komunicirate sa čitaocima, rado odlazite na promocije, književne večeri. Kako zapravo izgleda Vaša komunikacija i šta čitaoci najčešće pitaju?

– Kada je izašao moj prvi roman „Opet sam te sanjao”, ponašala sam se kao da imam povez preko očiju. Nisam shvatala ni šta treba da preduzmem, ni kuda cijela priča ide. Bila je to, iz neznanja, igra ćorave bake sa sudbinom romana! Imala sam mnogo sreće što se nismo nepovratno zakucali u zid i on i ja.

Sitnim koracima savladavala sam uspon i brojne prepreke na njemu. Oslanjala sam se na prijatelje, na koleginice koje su počele put da krče prije mene i izvještile se u tome, osluškivala komentare čitalaca i s radošću uspostavljala kontakt s njima. To je stvorilo jedan čvrst, pouzdan krug ljudi koji me prate, podržavaju, bodre i koji se stalno širi.

Otuda se nije desilo da me neka biblioteka ili kulturni centar pozovu u goste, a da ja odbijem! Ti susreti imaju neprocjenivi značaj u sticanju povjerenja i prihvatanju priča koje šaljem u svijet!

• Kakvi su Vam planovi vezani za promotivne aktivnosti, budući da je roman tek izašao iz štampe?

– Novi roman je kao svježe pecivo. Najslađi je dok je još mlak, tek izašao iz štamparije. Stoga planiram glavnu promociju „Starijeg” u Beogradu s kraja maja, početkom juna. A onda neka raskrili krila da uljepša ljetovanja svima koji ga na put ponesu. Kada se „Stariji” vrati preplanuo i odmoran, uslijediće niz promocija već od septembra. Želja mi je da zajedno budemo gosti i u okruženju. Nadam se da je uspješna promocija „Starije” u Beču početkom ove godine „povukla nogu”.

Mila Milosavljević

”Susreti sa čitaocima imaju neprocjenivi značaj u sticanju povjerenja i prihvatanju priča koje šaljem u svijet

---

Novo lice zatalasa strasti...
Vodeće ideje su mi bile da se ljubavi ne može zapovijedati i da ona ne trpi nikakva pravila.

Ljubav uvijek pronađe put kao voda, kao vatra, kao svaka prirodna stihija koja se otrgne kontroli i pokaže čovjeku svoju moć.

Milan je profesor na Filološkom fakultetu koji dvadeset poslednjih godina živi samačkim životom, nakon što ga je napustila supruga. Uz majčinu pomoć podigao je blizance koji su odrasli u zanimljive mlade ljude. On i njegovi najbolji prijatelji iz školskih dana Ivan i Dragan, 2018. proslavljaju pedeseti rođendan. Susreti u kafani radi prigodnih proslava prilika su da sumiraju šta su do tada uradili i postigli.

Mir i ravnoteža bivaju narušeni u trenutku kada se u komšiluk doseli mlada komšinica. Novo lice zatalasa strasti.