-„Kod – posebna jedinica koja definiše sve, pa i nas same. Ne postoje dva ista, pa čak ni slična, a od iste smo materije. Igra beskonačno kombinacija sažima se u sitnima, nama nevidljivim ćelijama. Koliko god učili i saznavali, jedino što shvatamo iznova i iznova, jeste koliko još ne znamo. Jedno odgovoreno pitanje otvara brojna druga. Ali naše najsitnije ćelije i njihovi procesi liče na najveće nebeske događaje. U tom svojevrsnom paradoksu, umjetnica Katarina Laković pronalazi svoju inspiraciju”, zapisala je Anja Marković, istoričarka umjetnosti u pratećem tekstu kataloga za izložbu Lakovićeve koja se može pogledati narednih dana u galeriji „Klub” Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Izložba „Kod” (The Code) je otvorena preksinoć, ali bez zvanične ceremonije.
Ovu magistarsku, i prvu samostalnu galerijsku izložbu Katarine Laković čine crteži rađeni laviranim tušem. To je serija crteža, pojašnjava likovna umjetnica u uvodnom tekstu kataloga, a postavka je proizvod razmišljanja o temama koje joj je nametala podsvijest.
– Svaki čovjek negdje u sebi, u svojoj podsvijesti, u svojoj dubini – ima zapisan „kod” o svom i o nastanku svega što ga okružuje, te posebno: nastanku cjelokupnog kosmosa. Kod je riječ kojom se to može definisati, ali u suštini – to je put ka spoznaji stvari kojih čovjek nije svjestan. Problem je definisanje ove teme putem misli, i upravo zbog toga sam u ovoj seriji crteža pustila podsvijest da kroz linije, površine, tačke i druge elemente predstavim svoje viđenje koda (ili, ponekad samo djelića koda) – zapisala je Laković, dodajući da crteži mogu asocirati na neke prirodne elemente, organizme, univerzum, ali i naše svjesno i nesvjesno opažanje svakodnevnih prirodnih dešavanja.
Laković za „Dan” pojašnjava da je pokušala da odgonetne, pojasni, približi, „ono što je duboko u nama zapisano, a mi nemamo tome pristup jer se bavimo nekim svakodnevnim problemima”. To nije samo pitanje biologije-genetike, već i svih prirodnih i kosmičkih procesa.
Umjetnica smatra i da se u nekim imaginativnim procesima, ali i otkrivanju onog što nam je nepoznato, a što realno postoji, nauka i umjetnost veoma slične.
– Vjerujem da će u dogledno vrijeme doći do neke kombinacije nauke i umjetnosti kao mogućeg prikaza onog što se istražuje u fizičkom svijetu – kaže Laković koja je na FVU Univerziteta Mediteran diplomirala Dizajn vizuelnih komunikacija.
Pojašnjava da radovi na postavci iako mogu funkcionisati i samostalno, postavljeni su da čine nizove - serije, jer, „prikazuju moj unutrašnji proces dolaska do koda, volim da se vidi prolazak kroz moja psihička stanja”.
– Možda ovo nije racionalan prikaz dolaska do koda, ali, možda ću vremenom doći do tačke kada ću reći da sam zadovoljna mojim istraživanjima – kaže Laković, dodajući da se ovaj njen kod, iako ima tehnički prizvuk, treba posmatrati kao „zapis više svijesti, i zapis onog što je u nama”.. Ž.J.

---