Politički i drugi neprimjereni i skriveni uticaji na medije ne mogu biti valjano riješeni dok državno oglašavanje u medijima ne bude pravno uređeno na principijelan način, a u marketingu institucija javnog sektora prednost treba da dobiju medijske kuće sa najvećim povjerenjem i sa najvećim tiražom, kako bi se građanima dostavile željene informacije od strane državne i lokalne uprave, ocjenjuju sagovornici „Dana“ iz civilnog sektora. Upozoravaju da je u Crnoj Gori neophodna izmjena medijskih zakona, te da se čini da je vlastima cilj da stanje ostane kakvo jeste.
Koordinatorka programa u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Ana Nenezić navodi da je postojeći Zakon o medijima, koji je u primjeni već 13 godina, prevaziđen i da ga je potrebno upodobiti onim što jeste tehnološki napredak i faktičko stanje u društvu. Smatra da treba unaprijediti ona rješenja koja su se u praksi pokazala kao neprecizna i neprimjenljiva.
– Pored toga, postoje pitanja od posebnog značaja za rad i funkcionisanje medija koja nijesu normativno uređena, čime je ostavljen prostor za direktan politički i drugi uticaj na medije i uređivačku politiku medija – kazala je Nenezićeva za „Dan“.
Podsjeća da je CGO od 2011. godine, kroz četiri godišnja istraživanja i jedan međunarodni izvještaj, ukazivao na brojne nejasnoće u zakonskom okviru, kada je u pitanju finansiranje medija iz budžeta Crne Gore, te da podaci do kojih su došli jasno ilustruju tendenciju organa javnog sektora, da koristeći pravne nedorečenosti i praznine, ostvare i zadrže svoj uticaj na medijskom tržištu kroz selektivno i netransparentno finansiranje.
– Time se direktno ugrožava konkurencija, stvaraju nejednaki uslovi na tržištu, ali i ostvaruje indirekan uticaj na uređivačku politiku medija. Bili smo u prilici ovih dana da čujemo dosta kritike na predložene amandmane koji treba da uspostave jednake šanse za sve medije u smislu jednog pristupa javnim fondovima. Nažalost, nijesmo bili u prilici da čujemo kako se ovaj realan problem može drugačije riješiti, iz čega se stiče utisak da je jednoj čudnoj koaliciji u Skupštini cilj da se ovakva situacija ne mijenja – istakla je ona.
Nenezićeva vjeruje da je nesumnjiv javni interes da predložene izmjene Zakona o medijima, a koje se odnose na precizno regulisanje pristupa javnim fondovima i finansiranja medija iz budžeta Crne Gore, budu usvojene, jer, kako ističe, politički i drugi neprimjereni i skriveni uticaji na medije ne mogu biti valjano riješeni dok državno oglašavanje u medijima ne bude pravno uređeno na principijelan način.
– Potpisnici Sporazuma o stvaranju uslova za fer i slobodne izbore koji opstruiraju izmjene ovog zakona, praktično krše sporazum i time pokazuju da ne žele suštinsko vraćanje povjerenja u izborni sistem. Naravno, ima i onih koji opstrukciju u vezi sa ovim veoma važnim pitanjem koriste kao dio svoje predizborne kampanje, što je podjednako neodgovorno. Pred crnogorskim društvom leži ogroman izazov u promociji istinski slobodnih medija koji praktikuju odgovorno, na činjenicama zasnovano izvještavanje, a odbacuju zvanične manipulacije – upozorila je Nenezićeva.
Komentarišući izmjene zakona o elektronskim medijima i o javnim radio-difuznim servisima, koje je predložila Vlada, predsjednik Upravnog odbora Koalcije NVO – Saradnjom do cilja, koja okuplja 101 nevladinu organizaciju, i član Savjeta RTCG Goran Đurović upozorio je da se njima uvode opasna rješenja. Pojašnjava da se izmjene tih propisa odnose na zaštitu konkurencije, odnosno sprečavanje dodjele državne pomoći medijima, što je obaveza u procesu pristupanja Evropskoj uniji.
– Nažalost, ove obaveze i dokumenti Evropske unije su pogrešno protumačeni u Ministarstvu kulture i uvode opasna rješenja kojima se može potpuno urušiti uređivačka nezavisnost javnih servisa koji funkcionišu na državnom i lokalnom nivou. Ukoliko Skupština prihvati rješenje koje je predložila Vlada, obaveza RTCG će biti da potpisuje ugovor sa Vladom, kojim će se precizirati obaveze javnog servisa u dijelu proizvodnje programa od javnog interesa. Ovim rješenjem se utiče na nezavisnost RTCG, obesmišljava postojanje Savjeta RTCG koji je do sada donosio konačnu odluku o programskim sadržajima. Postavlja se pitanje i šta će se desiti ako RTCG i Vlada ne budu mogli da se usaglase oko sadržaja ugovora, kakve će biti posledice u tom slučaju. Ukoliko nema posledica nepotpisivanja ugovora, onda se postavlja pitanje čemu služi takav akt. Na to pitanje Vlada nema odgovor – upozorio je Đurović.
Đurović ocjenjuje da u oglašavanju institucija javnog sektora prednost treba da dobiju elektronski mediji sa najvišim povjerenjem, a ne sa najvećom gledanošću, dok kod štampanih medija treba najviše koristiti medije sa najvećim tiražom kako bi se građanima dostavile željene informacije od strane državne i lokalne uprave.
A.O.
I EU upozoravala na problem oglašnjavanja
Ana Nenezić iz CGO podsjeća da Sporazum o stvaranju uslova za slobodne i fer izbore predviđa da „Politički subjekti – potpisnici Sporazuma takođe konstatuju da je u postojećem zakonodavnom okviru potrebno urediti pravila i kriterijume za oglašavanje u medijima koja obavezuju državne organe i ostale subjekte sa javnim ovlašćenjima“. Ona je ukazala i da je Evropska komisija u svom izvještaju za 2015. konstatovala da postoji zabrinutost u pogledu transparentnosti i nediskriminacije medija kada je riječ o oglašavanju državnih institucija.
– I Evropski parlament u Rezoluciji o Crnoj Gori iz 2015. godine „cijeni da je neophodno da se usvoji jasan zakonodavni okvir, koji će uspostaviti pravila vezana za vlasništvo u medijima i finansiranje“. Izvještaj Stejt departmenta o ljudskim pravima o Crnoj Gori citira podatke CGO takođe izražavajući zabrinutost oko načina finansiranja medija iz javnih fondova u Crnoj Gori – ukazala je Nenezićeva.
Za marketing od države 4,7 miliona
Procijenjena sredstva za marketinško i oglašivačko tržište u Crnoj Gori iznose između devet i devet i po miliona eura. Podaci CGO za 2014. pokazuju da je od strane 66 odsto organa javnog sektora u medije uloženo 2.125.791,78 eura, a iz lokalnih samouprava 2.599.000. To čini 4.724.791 euro, odnosno više od 50 odsto ukupnog marketinškog „kolača“.
– Kad se tome doda činjenica da je u istoj godini RTCG dobio iz budžeta 10.482.440 eura, dolazi se do cifre od 15.207.231. Ova cifra javno demonstrira finansijski uticaj državnih organa i vladajuće partije preko javnih fondova na ukupno finansijsko poslovanje medija – ukazala je Nenezićeva na podatke iz izvještaja CGO.