Studija indeksa društvenog napretka za 2017. godinu možda na najbolji način svjedoči u kakvom ambijentu žive građani. Ovo je prikladan odgovor na saopštenje iz Vlade o ,,snažnom progresu”, koje već drsko vrijeđa zdravi razum, kazao je član podgoričkog Odbora SDP-a Filip Miloš.
Taj indeks, kako je naveo, obuhvata 50 različitih indikatora koji ispituju tri dimenzije društvenog napretka: ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba, osnove blagostanja i mogućnosti u državi. Crna Gora zauzima 54. mjesto sa prosječnim rezultatom 70,1, Hrvatska 36. mjesto, Srbija 45. mjesto, Albanija 51. mjesto. Iza Crne Gore je, kako je naveo, jedino Makedonija, dok za BiH i Kosovo nema dovoljno podataka da bi se dobio relevantan indeks.
On je naveo da, umjesto obmanjivanja i sebe i javnosti, neko iz Vlade prvo mora da sabere bilanse ekonomskog modela koji je uništio zemlju i osiromašio građane.
– Izjava Vlade koja pompezno slavi rast prosječne zarade za desetak eura u odnosu na prethodnu godinu, uz ovakvo opšte stanje, izaziva samo srdžbu, podsmijeh i nevjericu – naveo je Miloš.
On je istakao da možda uz ovakav ,,snažan rast” za dvadesetak godina dostignemo nivo zarada u Hrvatskoj.
– Svi smo manje-više upoznati da je sanaciona politika Vlade kroz dodatne poreske i akcizne namete teret krize prebacila na sloj stanovništva koji živi ,,od prvog do prvog”, odnosno preciznije rečeno (jedva) sastavlja kraj sa krajem. Meso je u odnosu na isti period prošle godine skuplje za 1,8 odsto, povrće za 4,5 odsto, voće za 11,4 odsto, električna energija za 1,8 odsto, farmaceutski proizvodi za 5,5 odsto, medicinski proizvodi za 5,2 odsto, a drumski prevoz za 1,2 odsto. Da sumiramo, bilježi se opšti rast cijena prehrambenih proizvoda, energenata i transporta – onoga što čini našu svakodnevicu – naveo je Miloš u saopštenju.
U aprilu ove godine je, kako je naveo, prema podacima ZZZCG broj lica koja traže zaposlenje iznosio 52.856, dok je prosjek za prošlu godinu bio 42.927 lica.
Miloš je podsjetio da je, prema poslednjim podacima Monstata iz decembra 2015. godine, minimalna potrošačka korpa iznosila 806,8 eura, dok su troškovi života četvoročlane porodice, kako kaže, u realnosti znatno veći.
On je naglasio da je prosječna zarada u sektoru obrazovanja oko 490 eura, oko 60 odsto minimalne potrošačke korpe, a u sistemu obrazovanja radi 14.410 ljudi. Prosječna zarada u sistemu zdravstva i socijalne zaštite je 550 eura, odnosno 68 odsto potrošačke korpe. Trgovina, kako je naglasio, zapošljava 36.660 radnika sa prosječnom platom od 349,5 eura, odnosno 43 odsto minimalne korpe. Miloš je istakao da oko 63.000 ljudi zaposlenih u samo ta tri sektora radi za plate koje su nešto preko polovine iznosa minimalne potrošačke korpe.
– Ono što dodatno zabrinjava jeste rizik od siromaštva, na šta ukazuje i Svjetska banka. Elastičnost siromaštva je u vrijeme ekonomske ekspanzije iznosila –1,97, što u interpretaciji znači da je procenat ekonomskog rasta pratilo smanjivanje siromaštva za dva procenta. U 2013. je iznosila 4,02, a ni danas situacija nije znatno bolja. Prevedeno, procenat ekonomskog rasta danas prati i povećanje siromaštva za 3–4%. Od 2008. godine utrostručio se broj siromašnih domaćinstava u kojima je nosilac domaćinstva nezaposlen. Tokom ekonomskog sloma i stagnacije, nivo rasta je bio niži, ali je i potražnja za radnom snagom pomjerena ka većim nivoima kvalifikacija. Procjene govore da oko 67 odsto nosilaca siromašnih domaćinstava ima završenu srednju školu, dok ih je sa tercijalnim obrazovanjem svega 4,6 odsto. To ukazuje na manju vjerovatnoću da siromašni mogu imati koristi od povećane tražnje za radnom snagom u sektorima koji čine dominantnu strukturu crnogorske ekonomije (turizam, finansijski sektor, nekretnine) – poručio je Miloš.
J.V.
U samo devet opština plate preko 500 eura
Miloš je naveo da je samo u devet od ukupno 23 opštine zabilježena prosječna zarada iznad 500 eura u prva četiri mjeseca ove godine. Pozitivan prirodni priraštaj zabilježen je samo u Rožajama, Podgorici, Baru, Budvi, Kotoru i Tivtu.
On je podsjetio na prognoze Svjetske banke, da će u Crnoj Gori do 2050. biti 80.000 manje radno sposobnog stanovništva, ukoliko se postojeći trend nastavi i naglasio da se penzioni sistem koji je već neodrživ izlaže sve većem pritisku.