Priredio: dr Vukić Ilinčić
Akademik Zoran Lakić je, krajem 2002. godine, bio u Jerusalimu učesnik Treće međunarodne konferencije o logoru smrti Jasenovcu, kojoj su prisustvovali naučnici iz desetak zemalja.
„Jerusalim je veliki grad, sa tendencijom širenja prema susjednoj pustinji koja se sve više osvaja. Ima već preko pola miliona stanovnika, a 1948. godine, nakon stvaranja Izraela kao samostalne jevrejske države – imao je tri puta manje stanovnika. Na nadmorskoj je visini od blizu hiljadu metara a ima pravu mediteransku klimu. Grad je na šest brežuljaka: sa svakoga se može vidjeti lijepa panorama grada, u kome dominira Stari grad, kao sveti grad sa puno obilježja daleke prošlosti. Ovdje se ta prošlost nekako skraćuje. Doživljavamo je mnogo bliže. Nije riječ da smo se mi približili njoj – nego da se ona nekako približila nama. Ta istorijska distanca od Hristova rođenja doživljava se nekako kraće. To je čudan osjećaj koji je teško objasniti. To se samo doživljava.
Jerusalim djeluje kao preplašen grad. Podijeljen grad. Naseljavaju ga Jevreji i Arapi. Utisak je da ne žele da se sretnu, a život ih upućuje na saradnju...
Nakon pozdravnih govora diplomata iz Jugoslavije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, koji su odisali željom za saradnjom u proučavanju ove značajne naučne teme, što me je iskreno obradovalo, čast da prvi izloži svoje saopštenje pripala je našem dr Milanu Bulajiću, osnivaču i direktoru Muzeja genocida iz Beograda. Naučniku koji je čitavim svojim stvaralačkim opusom – posvećen, upravo, genocidu, i posebno ustaškom genocidu u Jasenovcu. Stručnjaku koji je učestvovao na suđenju nacističkom zločincu Adolfu Ajhmanu u Jerusalimu 1961. godine. Oštra rasprava se vodila o sapštenju dr Slavka Goldštajna – Jevreja iz Zagreba, zbog teze da Jasenovac pripada radnim logorima, a ne logorima smrti. O tome je i knjigu napisao i objavio, pa se polemika dobrim dijelom odnosila upravo na tu knjigu. Iz razgovora sam se uvjerio da je nedovoljno informisan i da je tendenciozan. Nije mu baš stalo do naučne istine. Kao da je njegov stav motivisan i vannaučnim razlozima. I Jevreji koji ga bolje znaju od mene, upravo ga tako objašnjavaju.
I ja sam se uključio u raspravu sa željom da zaštitim struku istoričara. Osporavao sam podatke o masovnom učešću Hrvata u ustanku 1941. godine, poznatom izjavom dr Vladimira Bakarića da se o svenarodnom ustanku hrvatskog naroda može govoriti tek poslije kapitulacije Italije septembra 1943. godine i Drugog zasjedanja AVNOJ-a krajem novembra 1943. godine. Tada su planuli Dalmacija i Istra. Do tada NOP je zahvatao one djelove Hrvatske koje su naseljavali pretežno Srbi: Kordun, Banija i Lika...
Moj kolega prof. dr Tomislav Žugić, jedini iz Crne Gore nosilac Jevrejske povelje zahvalnosti za doprinos u proučavanju stradanja jevreja u Drugom svjetskom ratu, nije uspio da obezbijedi sredstva za put u Jerusalim, pa sam priložio organizatoru njegovo saopštenje prevedeno na engleski jezik – Vrijeme i zločin, s posebnim osvrtom na genocid u Jasenovcu.
U mom saopštenju Država normiranog zločina potencirao sam tri pitanja: normiranje zločina kao svojevrstan zločin, zatim istine i laži o Jasenovcu i na kraju – kako osloboditi svijet od jakih strasti i niskih pobuda. U stvari, u saopštenju su bila sadržana dva osnovna pitanja kojima se bavila Konferencija: 1. Koliko je stradalo ljudi u Jasenovcu – logoru smrti i 2. Da li je Jasenovac radni logor ili logor smrti. Obje teze sam naslonio na prvorazrednu arhivsku dokumentaciju koju je u tri knjige objavio dr Anton Miletić i na knjigu Vojnoistorijskog instituta; koristio sam, naravno, i radove dr Milana Bulajića, dr Smilje Avramov, dr Fikrete Bulić-Jelić, kao i radove dr Franje Tuđmana. Saopštenje su mi tražili neki učesnici iz SAD, kao i neki američki profesori s kojima sam se najviše družio. Izrekli su visoku ocjenu za engleski prevod. Prosto nijesu mogli povjerovati da se to uradilo za jedno popodne. To će obradovati moju kćerku Linu. I ohrabriti je da se intenzivnije bavi prevodilaštvom. U svakom slučaju sam zadovoljan interesom koji je izazvalo moje saopštenje“, završava profesor Lakić ovaj dio opisivanja svog boravka u Jerusalimu i učešća na pomenutoj konferenciji.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.