Roman Mihaila Lalića „Lelejska gora”, ljubitelji književnosti mogu kupiti na kioscima širom Crne Gore uz dnevne novine „Dan” po cijeni od 4.99 eura. Ovim djelom nastavljena je vrijedna edicija Izdavačke kuće „Obodsko slovo” kojom se želi obilježiti vijek od rođenja ovoga velikana pisane riječi. Samim tim, ovaj projekat je prepoznat kao izdavački poduhvat godine.
Lado Tajević, iz Međe, glavni junak ,,Lelejske gore”, lik je intelektualca, revolucionara i partizana, koji je sa grupom drugova poslan na prostore Crne Gore u ljeto 1942. Oni lutaju po šumi stalno izloženi progonima i zamkama. U bijedi rata spopale su ih vaške i rđa, izgubili su volju za životom, ne briju se i ne umivaju, stalno im se spava. Ponekad bi samo primorani glađu provalili u neprijateljsku kuću, ili ukrali ovcu da zadovolji njihove skromne apetite. „Gladan čovjek je pogana zvjerka. Prvo izgubi stid, a poslije pamet i strah, a onda je to strašno nešto - može od gladi da učini što ni sam ne bi vjerovao”, piše Lalić.
On prestaje da razmišlja o sebi kao o borcu i komunisti, jer je duboko depresivan što je uopšte dospio u takvu situaciju, gotovo bezizlaznu. O sebi razmišlja kao o bijedi koju svi tmurno gledaju, jer traži hljeba. Ubrzo je počeo da shvata da pošten čovjek ne može da se održi u nepoštenom svijetu, nespretan je i nesnalažljiv, podvaljuju mu sve dok ga ne unište u potpunosti.
- Tada sam prihvatio grabljive zakone okoline: uzmi, otimaj, ščepaj, zgrabi i ne žali. To me je spasilo – kaže Lado.
U drugom dijelu knjige Lado ostaje sam i bori se za goli život. Tu se razmatra najvažniji problem djela - probem samoće. Na početku djela, kada se rastaju sa Nikom Sajkovom, on je vrlo uplašen. Boji se za samog sebe jer je već dva mjeseca proveo u samoći. Međutim, Lado ga ne shvata i misli da je samoća mučna samo na početku. Malo mu je trebalo da uvidi da je pogriješio, da samoća pretvara čitav svijet oko čovjeka u zavjeru, tišinu i vrebanje, a svaki njegov pokret u prijetnju smrću. Čovjek je slobodan da čini šta hoće, ali uvijek dođe trenutak kada treba podršku i pomoć drugih. A.Ć.
Prazno vrijeme
- Samoća je prazno vrijeme, koje nema ništa da ponudi i obeća. Sa tim vremenom čovjek ne zna šta će – piše Lalić. Zbog svega ovog, njegov glavni junak Lado, često je mijenjao raspoloženje. Nekad ga uhvati griža što uludo troši dane, a ipak ne može ništa učiniti. Ako je u šumi - skriva se; ako izađe, uhvati li ga nepažnja - izazvaće protivnika; ako ubije nekog - daje povod i drugima da ubijaju. Kada ovo prođe zahvati ga neko suludo ushićenje. Između ove dve krajnosti postoji i prelazno stanje kada normalno razmišlja. Ali očigledno je da mu je samoća poremetila ravnotežu sa stvarnim svijetom. Želio bi da nađe neki oslonac, jer kao što se drvo na drvo oslanja, tako je i njemu potreban čovjek. Iz te potrebe javlja se đavo, kao dobrodošao drug umjesto preteće smrtonosno praznine.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
