Biti pisac i diplomata nije rijetkost, ali su rijetke diplomate dječji pisci. Sajam knjiga u Podgorici ugostio je upravo jednog takvog književnika, izraelskog diplomatu Dana Oriana. Našoj publici predstavio je svoj književni prvjenac „Kad tata poraste”. Rođen je u Izraelu, pet godina je službovao u Moskvi, kao ataše u ambasadi, pa u Danskoj kao zamjenik ambasadora. Trenutno je direktor Direktorata za Balkan u izraelskom Ministarstvu spoljnih poslova i rezidencionalni ambasador Makedonije u Jerusalimu. Kao diplomata posjetu Sajmu je iskoristio da se susretne sa našim ministrom kulture Pavlom Goranovićem, pa uskoro možemo očekivati sporazum o saradnji dvije zemlje na polju umjetnosti, koja je dosad bila uglavnom sporadična.
● Dolazite iz dijela svijeta punog konflikata, gdje, gledano sa strane, djeluje kao da su dječja prava manje važna. Ipak, Vaša knjiga je prevedena i na arapski jezik. Kako su Arapi prihvatili ovo Vaše djelo?
– U Izraelu živi 18 odsto Arapa i oni uživaju sva prava izraelskih državljana. Na Sajmu knjiga u Jerusalimu ova knjiga je čitana i na hebrejskom i arapskom i imali smo zaista lijepe reakcije. Ne mogu reći da je knjiga bestseler u arapskom svijetu ali to nije bila ni ideja. Moja zamisao je da svi, posebno djeca, dijelimo iste snove, i nadam se da će Arapi koji pročitaju ovu knjigu, vidjeti nas Izraelce, drugačijim očima od onoga kako nas sada vide. Izrael je mala zemlja i još nismo našli rješenje sukoba sa susjedima, ali želimo ga. Mi zaista želimo da živimo u miru. I kao što vidimo u ovoj mojoj knjizi, otac nije htio da bude ni vojnik ni policajac. Mislim da kad više djece naših susjeda, a što je važnije više roditelja iz zemalja našeg susjedstva, podijele sa svojom djecom ovakve snove, bićemo mnogo brže ćemo doći do mira na Bliskom istoku. Znam da postoje milione arapske djece na svijetu koji dijele slične snove i nadam se da će uspjeti da ih ostvare, kao i naša djeca.
● U ovoj knjizi ovjekovječili ste svojevrsni dijalog sa sinom?
- Mislim da se ova diskusija koju sam smjestio među korice moje knjige dešava u mnogim porodicama. Imao sam tu vrstu rasprave i sa najstarijim sinom. Sve je počelo kad me je pitao zašto sam diplomata. I počeo sam da razmišljam šta sam htio da postanem kad sam bio mali. Došao sam do zaključka da sam htio da postanem nešto sasvim drugo, pa sam mislio da mu trebam objasniti kako se dogodilo da postanem to što sam postao. Mislim da to ima veze sa kompromisima koje u životu moramo napraviti. To su kompromisi koje sam napravio. Trebamo reći svojoj djeci da uvijek traže pozitivne strane u onome čime se bave i treba da uživaju. To nije ništa manje važno.
● Šta Vam je sin rekao kad je pročitao knjigu?
- Moj najstariji sin Tom, sada vojnik, kad je bio mali volio je da pričamo, ali nedavno mi je rekao da nisam trebao da razglasim svima o čemu smo razgovarali. Ali, mislim da mu se knjiga sviđa. Mislim da sada razumije zašto je važno da postoje ovakve knjige.
● Napisali ste i drugu knjigu?
- Kraća je od ove i zove se „Zlatni novčić”. To je smiješna priča o mojoj baki, koju sam mnogo volio. Kada je umirala sjedio sam kraj nje sa djedom. Čvrsto je držala pokrivač i ja sam mu tada rekao da krije u njemu zlatne novčiće. Naravno, nije bilo novčića, ali sam dobio alergiju od svog tog perja koje je počelo da leti oko nas, i počeo sam da plačem. Kada se perje sleglo na tlo djed mi je objasnio da su novčiće vjerovatno uzeli u čistionici gdje smo nosili pokrivač na čišćenje. A, ja sam mu odgovorio da je baka odnijela zlatnike sa sobom u raj, i još da je ona uživala dok nas je odozgo gledala kako tražimo novčiće.
● Književnost je plemenita ako se koristi u plemenite svrhe, a dječja je najplemenitiji žanr literature, kojim odrasli žele da oplemene mališanima djetinjstvo?
- Imao sam zaista dobro djetinjstvo i želim svoj djeci svijeta da odrastaju kao ja ili još bolje. No, znam da nije tako. Danas nažalost imate zemlje u kojima milioni djece rade umjesto da uče, postoje mali ratnici koje uče da ubijaju. Nadam se da ćemo to iskorijeniti i da će jednog dana sva djeca svijeta imati djetinjstvo kakvo djeca zaslužuju.
S.ĆETKOVIĆ


Izvoz ratnika u Siriju

● Kao direktor Direktorata za Balkan u izraelskom Ministarstvu spoljnih poslova bez sumnje ste upoznati sa činjenicom da smo i mi nedavno ratovali?
- Veoma sam zainteresovan da saznam šta se sve događe u vašem regionu. Moram da priznam da ovdje nailazim na određene okolnosti kao kod kuće. Nažalost, i ovdje postoji problem sve većeg uticaja Irana što je za nas veoma problematično. A, drugi veliki problem je što se mladi ljudi iz vaše zemlje bore u Siriji. I, naravno, vraćaju se naučeni ratovanju, puni loših ideja. Zato smo veoma zabrinuti. Ali, siguran sam da sa vašom vladom možemo takvim pojavama stati na put.


„Novčići”... za djecu sa posebnim potrebama

● Sa „Zlatnim novčićima” ste otišli korak dalje kad su djeca u pitanju?
- Da, prilagođena je djeci sa posebnim potrebama, pa je napisana veoma kratkim riječima i rečenicama. Uvijek pokušavam da na neki način pomognem djeci koja nemaju ono što bi svi mališani trebalo da imaju. Pa, smo tako jedan dio tiraža ove knjige poklanjali dječjim bolnicama i ustanovama.