Djelo Žarka Komanina je riječ, riječ koja se da i koja mora da se održi. A to je najteže u ljudskom rodu. Od stvaranja do danas, sve se vrti oko date riječi i njenog održanja odnosno izdaje. Svijet u kojem jesmo, stvoren je datom riječju, njenim održanjem ili izdajom, i svijet koji je stvorio Žarko Komanin jeste upravo to: davanje, držanje, svjedočenje svemoćne riječi. Riječ je, dakle danas, o riječi Žarka Komanina koja se još bolje drži nego onda kada je napisana. Vrijeme u svojoj težnji ka vječnosti stoji na njenoj strani – rekao je dr Drago Perović, predsjednik Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori na početku naučnog skupa posvećenog piscu Komaninu. Kako je dodao, to nije riječ data bilo kome, već zavičaju u kome se vječito bore pobjednici i poraženi.
Učesnike naučnog skupa „Kritička i poetska misao o književnom djelu Žarka Komanina” pozdravio je i vladika Joanikije, ispred Eparhije budimljansko – nikšićke koja je zajedno sa Maticom srpskom organizator. On je istakao da je Komanin vjerovao u božansko porijeklo riječi, u njenu čudesnu moć da otkriva, rasvjetljuje, vaskrsava.
- Komanin je bio posvećenik srpskog jezika slijedeći ponajviše Vuka, Andrića i Njegoša. Njegovo bavljenje srpskom riječju učinilo ga je majstorom riječi, umjetnikom riječi čije se djelo čita, prima, pamti. On je prosto bio veliki dar, blagoslov našeg vremena. Žarko je čovjek ikona, on je nosio bol od djetinjstva, oplemenjivao ga, istovremeno je nosio istinu, a ona uvijek boli i daje novi život. Nosio je i utjehu, a nosio je i svjetlost. Njegov bol je bio plemenit, ljudski, kosovski, ali ne manje i svečovječanski. Zato je on svima nama bio blizak – rekao je vladika Joanikije.
Pogotovo zato što je u sebi nosio izmirenje, a ne osudu, kako je dodao vladika Joanikije, iako za njegovog života njegovo djelo nije bilo dovoljno vrednovano.
Predsjednica Organizacionog odbora, prof. dr Lidija Tomić pojasnila je razloge za održavanje ovog skupa u godini kada se navršava 80 godina od rođenja ovog pisca i pet godina od njegove smrti.
- Skup je organizovan s idejom da se poslije jednog dužeg perioda osvijetli Komaninov književni opus, da se kritičkom i poetskom mišlju ukaže na svojstva njegovog književnog djela i da se, novim čitanjem, inoviraju i obogate književno-istorijska tumačenja njegovog djela. S druge strane, Komanin pripada tradiciji srpskog jezika i književnosti, kao i vertikali književnog stvaralaštva u drugoj polovini 20. vijeka, zbog čega je neophodno da se odredi značaj Komaninovog djela – navela je dr Tomić. Posebno naglašava da je „Komanin vjerovao u snagu riječi i biće jezika, u nataloženo pamćenje, u vječnost i `unutrašnje vrijeme` koje spaja prošlost, sadašnjost i budućnost”.
Književnik i urednik SKZ u Beogradu Dragan Lakićević istakao je da su glavne Komaninove teme proizašle iz podjele na pobjednike i poražene nakon Drugog svjetskog rata. Kao poseban kvalitet ističe činjenicu da iza svih njegovih proznih ostvarenja, koja su duboko arhetipski tragična, hrišćanski osvijetljena, u stvari stoji poezija. Kako ističe, Komanin je pisao „otvorenu knjigu”, naglašenog duha zavještanja.
- To je ona knjiga u koju pisac unosi najvažnije iskaze svog duhovnog i misaonog života, odabranu književnu i ličnu materiju, poetičku suštinu onoga što je na drugačiji način prikazano u prethodnim književnim oblicima – kaže Lakićević.
Dr Duško Babić koji je govorio o biblijskoj konotaciji Komaninovih tema, posebno se bavio i značajem sjećanja u djelu ovog pisca.
- Čovjek je i živ i mrtav u duhu, u misli i riječi. Zato je prvi i najgrabljiviji vid umiranja zaborav, a sjećanje osnovni čovjekov otpor umiranju. Od smrti je oteto ono što ostane u sjećanju, ali ne kao prosta činjenica sjećanja, nego kao istina o životu, kao čuvar smisla i pripadanja nečem višem, neprolaznom. Upravo to je prostor pričanja i priče – kaže dr Babić.
Posljednja dva romana, dr Jovan Delić posmatrao je tokom jučerašnje sesije kao labudovu pjesmu, oproštaj od života, odnosno u okviru sukoba unutar jednog istog, a ne različitih svjetova. Po njemu Komanin je naglašavao krstonosnu simboliku, koja nije vezana samo za hrišćansko poimanje čovjekovog mučeništva, nego i za najranije arhetipske mitove o ljudima. Po njemu, bitno je naglasiti i da je Komanin bio autentični tragičar u svojim romanima baladama.
- Nema pisca u drugoj polovini 20. vijeka koji toliko vjeruje u tragediju kao Komanin. Zašto? Da biste pisali tragediju morate vjerovati u sistem vrijednosti. Vi morate znati što je vrijedno, a šta nije, razlikovati dobro od zla. Dvadeseti vijek u taj sistem vrijednosti mnogo ne vjeruje, to je vijek groteske, vijek raznih tragikomedija, ali, Komanin je vjerovao i u katarzu i u tragediju – naglašava dr Delić.
Učesnicima naučnog skupa i gostima juče je tokom prijepodnevnih sesija prikazan dokumentarac Sonje Vujadinović iz 1997, „Traganja Žarka Komanina” u produkciji TV Nikšić.
Planirano je da se do januara naredne godine objavi zbornik radova sa ovog skupa.
Ž.J.
Sukob, zaborav, pomirenje
Drugu prijepodnevnu sesiju otvorilo je izlaganje prof. dr Petra Pijanovića koji njegova posljednja dva romana „Ako te zaboravim, moj oče” i „Ljetopis vječnosti” posmatra kao diptih roman. Dr Marko Nedić takođe je govorio o značaju sjećanja u njegovim romanima, dok se prof. dr Živko Đurković usredotočio na motive njegovih romana, koji potiču od sasvim realnih toposa i dešavanja u Drugom svjetskom ratu. Zato, kako se moglo shvatiti iz ovog izlaganja, možemo pratiti liniju na kojoj se nalaze sukob, zaborav, pomirenje, spasenje i očišćenje, odnosno da čitavo njegovo djelo teži ka prevazilaženju pogubnih bratskih podjela u Crnoj Gori. Književnik Milutin Mićović bavio se temom poraženih u Komaninovom djelu.
- Poraženi su oni koji saznaju dublju istinu i kroz saznanje te istine, jedino tako je moguće oprostiti krvniku, i to je poenta cijelog Komaninovog djela. Domoći se dublje istine, gdje je praštanje, i gdje Božja sila učestvuje u obnavljanju naše prvobitnosti gdje možemo svima sve oprostiti – rekao je Mićović.
Na kraju se obratio dr Siniša Jelušić, koji je razlagao tezu o tragičnosti Komaninovih junaka u analogiji sa antičkom tragedijom.
Surove stranice istorije i književnosti
Tokom prve sesije govorio je i pjesnik Ranko Jovović, koji ističe da je Komanin ukleti pjesnik, čije prozno djelo je surovi aforizam srpske književnosti, čija tajna još nije do kraja dešifrovana.
– Komaninova duša vjerujem i danas sanja istinski bolji svijet, od onog boljeg za koji su se borili braća i krvnici. I sad, ja vidim mog prijatelja i istinskog brata kako hoda beogradskim ulicama, kako se osmjehuje lijep i lep kao Aleksandar Blok, a njegova pojava neće prestati da svjedoči u srpskoj literaturi o surovim stranicama, o bratskoj pogibiji i zabludi – naglasio je Jovović.