Piše: Velimir Eraković

Kad malo bolje razmislim o svojim stavovima, zapitam se da li je baš sve onako kako ga ja doživljavam? Možda pretjerujem u kritikama? Možda uljepšavam stvari, iako je sve kako narod kaže „đavo ponio“. Ne mogu da nađem mjeru. Nije lako pisati. Još teže je biti iskren, tačan i dosledan u tekstovima. Nekoliko minuta običnog čitaoca, odvojenih za bilo čiji stav su kapitalni, treba ih cijeniti i poštovati. Krenem da napadam vlast, premijera, pravosuđe, kriminal i korupciju u svim društvenim slojevima i čini mi se kod naroda ne izazivam reakciju. To me začudi, pa počnem da prozivam pojedinačno ljude koji su ojadili državu i uništili sve vrijedno u njoj. Pominjem zatvorene fabrike, dugove koje narod plaća ni kriv ni dužan, milione koji su završili u rukama Milovih tajkuna, članova njegove uže i šire familije, drugova i prijatelja i opet ništa. Narod i dalje ćuti. Ali, mene uopšte nije briga za to. Ja sam opet zauzeo jedan stav, pa draga gospodo šta god hoćete sa njim. Prihvatite ga ili odbacite, ali ga obavezno pročitajte.
Kruži informacija da su crnogorski i srpski premijer u najboljim mogućim odnosima. To se odražava i na prijateljske odnose ove dvije države. Apsurd je govoriti o tome, ali dođe i taj crni vakat. Ču, Srbija i Crna Gora u prijateljskim odnosima? Pa to je kao da čovjek kaže „vrat i glava su u odličnim odnosima“. Međutim, u svim apsurdima jedna je istina. Milo Đukanović i Vučić nijesu premijeri. Premijer zajedničke države Srbija i Crna Gora je Stanko Subotić – Cane, u kriminalnom miljeu poznat pod nadimkom Žabac. On vedri i oblači na ovim prostorima. Novac koji se vrti kroz državne kase, ako uopšte i postoje, je njegov i služi za isplaćivanje penzija, socijalnih davanja i plata u javnom sektoru. To je novac zarađen švercovanjem cigareta i narkotika u enormno velikim količinama. Kako smiješno djeluje slika Mila i Aleksandra sa kontraverznim biznismenom Dahlanom? Premijeri u zagrljaju sa jednom bijelosvjetskom protuvom? Ali Žapčev je drug, švercer svih mogućih roba široke potrošnje i mora se poštovati. Ili ovaj najnoviji gost na Svetom Stefanu, kralj Instagrama? Takođe Canetov drug, poslat da uživa u gostoprimstu kod Brana Mićunovića i Aca Đukanovića, i da nam bode oči svojim razvratnim životom. Dok hiljade ljudi gladuje on se razbacuje milionima i troši novac na kojekakve bahanalije. Ima i kućne ljubimce, krokodila i jarca Zevsa koji se inače igra sa najljepšim ženama njegovog okruženja. Zamislite samo o kavom je bolesniku riječ, kome je hobi vođenje žena na povodac i podvođenje jarcu. Ali Stankov je drug pa mu može biti. Kakav spoj? Žabac, krokodil i jarac, i kakav primjer crnogorskoj omladini. Vjerovatno svoj svjetskoj bandi koja namjerava da posjeti Sveti Stefan i Budvu ne smeta orgijanje ali smeta spomen ploča podignuta srpskoj vojsci pa je treba maći. Ploča postavljena „na uspomenu dolaska hrabre i pobjedonosne vojske“ koja je na Mitrovdan 1918. oslobodila taj grad. Eto kakvo je prijateljstvo Mila i Aleksandra. Eto kakvi su bratski odnosi. Takvi da ćemo čim završi turistička sezona, na braću krenuti macom i špicom i maknuti spomen obilježje. Takođe, Milo Đukanović kaže da Srbi nijesu kompetentni da obavljaju poslove u javnom sektoru, sudstvu, školstvu, zdravstvu i policiji na rukovodećim funkcijama. Zamilite kakva je to uvreda za naše magistre, doktore nauka i ostale umne ljude. I to od čovjeka koji je fakultet završio nakon deset godina studiranja sa prosjekom 6,00. Jedini premijer na svijetu koji ne zna ni jedan strani jezik. Na samitima gdje učesvuje, kada mu stave slušalice na uši, više posjeća na pilota dvokrilca iz 1941. god. nego na premijera. A Vučić sve to aminuje i smatra bratskim odnosom. Pravi kopilot. Niti su njih dva to za šta se predstavljaju, niti postoji bilo kakva druga veza između njih, osim kriminalne. Moj stav je da Stanko Subotić konačno preuzme funkciju premijera Srbije i Crne Gore. Brano Mićunović, Aco Đukanović i Darko Šarić (kad ga puste iz zatvora) neka zajedno sa Žabcem formiraju vladu. Šarić na svjedočenjima pominje zlatni ćup, i kad ga iskopa može da bude ministar finasija. Beba Popović, glavni sijač medijskih laži po Crnoj Gori i sluga više gospodara neka bude portparol ove mafijaške vlade. Kad već nijesu u zatvoru, i ne odgovaraju za zločine i zlodjela koje su počinili, neka vladaju. Pošto je vlada vrhovna uprava i centralni politički sistem, njih zapada da je formiraju. Milo i Aleksandar, inače samo lutkice u izlogu, a ne premijeri, moraju da podnesu ostavke i budu optuženi za lažno predstavljanje. A šta mi da radimo? Da ćutimo i budemo saučesnici u svemu ovome ili da se nadamo da će vrijeme iznjedriti nekoga ko će sve ovo prekinuti? Ili da se kao sav normalan svijet pobunimo protiv ove „gospode“, ponovimo Žutu gredu i konačno skinemo ovakvu vlast koju niko normalan ne može da podnese.
Veliki i neumrli Duško Jovanović je prvi pisao o Žapcu i milionima koje je njegova klika opljačkala od naroda. Hrabrost i odlučnost da po svaku cijenu istinu saznaju obični ljudi, nije mu dozvoljavala da ćuti. Platio je životom, ali njegov osmijeh sa samrtnog odra ni dan danas ne da ubicama da mirno spavaju. Nažalost, jedan je Duško Jovanović, a hrabrost koju je on posjedovao, ram u kom je ikona Gospoda Isusa Hrista. Trebalo bi nam malo njegove hrabrosti, pa bismo nešto promijenili. Životne puteve ne možemo zaobići. Naši su, kao voda u koju padneš. Pa plivaš ili potoneš.