Mladi crnogorski autor Damir Murseljević, po vokaciji grafički dizajner, predstavlja se kotorskoj publici izložbom fotografija pod nazivom „The Act of Seeing With One’s Other Eyes”, koja je u organizaciji Ambasade Italije u Crnoj Gori otvorena u Galeriji solidarnosti. Prije sedam godina izlagao je u Kotoru, takođe fotografije rađene analognim aparatom i tehnikom višestruke ekspozicije na filmu, samo drugu seriju. Kotor smatra jednim od najljepših mjesta, pri srcu mu je, kao i Perast, zato što je kulturološki jedno od bitnih mjesta u Crnoj Gori. Murseljević je kroz 18 slika-fotografija pred publikom otvorio jedan dio svoje intime, vizuelno spajajući emocije vezane za osobe koje je upoznao tokom svog četvorogodišnjeg boravka u Italiji, sa pejzažima i motivima iz Crne Gore, kao i drage likove iz Crne Gore, sa motivima iz Italije. Među posjetiocima na otvaranju izložbe bila je i Anastazija iz Podgorice, djevojka koja je pozirala na jednoj od fotografija, a Damir je „preklopio” njen lik sa motivima brda San Marino u Italiji.
- Znači mi mnogo ova izložba, koliko god ljudi vide to sa nekog umjetničkog aspekta, meni to znači mnogo više – ne zato što sam ja autor - umjetnik, nego zato što mi to psihosociološki znači mnogo. To je dio mene, ja se na neki način ogoljujem pred publikom, vidi se to što sam ja, na neki drugi način. To sam ja i meni znači mnogo, kaže Damir za „Dan”. Ovim ciklusom hoće da predstavi svoje umijeće gledanja nekim drugim očima, u smislu da gledalac posmatra svojim očima, ali onako kako to on vidi.
- Zato su to neki preklopljeni kadrovi, sa likovima osoba koje su mi jako drage, radi se o mojim prijateljicama iz Italije kojima sam pričao o Lovćenu, o Skadarskom jezeru, Adi Bojani, Bokokotorskom zalivu, između ostalog, jedna cura iz Norveške se jako zainteresovala za to kako je Boka kotorska nastala kao i fjordovi u Norveškoj. Svima je bila zanimljiva Crna Gora kao mala zemlja puna prirodnih ljepota, te sam došao na ideju da im to pokažem na ovaj način, iako one fizički to još nisu vidjele, nisu bile na tim mjestima u koja sam ih ja „umetnuo”, objašnjava Murseljević. Kaže da ovo nije montaža u kompjuterskom smislu, nego se slike rade na starom analognom foto-aparatu sa filmom.
- Jednostavno se film „ispuca” nekoliko puta, u tome je fora. Prvo slikaš portrete, a poslije toga slikaš pejzaže preko, međutim, tu treba znati kako slikati, kako otvoriti blendu, koju ekspoziciju staviti, treba da zapamtiš šta i kako si slikao da bi poslije mogao preko toga da slikaš željene motive. Malo je kompleksno, ali ljudima koji to znaju nije teško. Ja to radim 15 godina, ali i danas se desi da omanem. Ovo posmatram kao umjetnost, zato što nije digitalna fotografija, nije umnožavajuća, nego jednostavno fotografija koja se kreira u momentu i zato je umjetnost. Biti sposoban i imati mogućnost da doživiš određene stvari i prikažeš ih na ovakav način, to je već kreativnost, stvaralaštvo. Ovo je potpuno stara škola, tradicionalni način kreiranja ekspresije, danas se ovo više ne radi, ali ja se izražavam tako, kaže Damir.
Pažnju privlači fotografija sa Oktobarskog festivala prevencije bolesti zavisnosti komune San Patrinjano We Free Days, gdje je učestvovalo na hiljade srednjoškolaca iz Italije i cijelog svijeta. Damir je tamo volontirao četiri godine, te se vratio sa ogromnim iskustvom, koje ga je inspirisalo na novi aktivizam i na stvaralački rad. Na to ga je podstakao Vinćenco del Monako, ambasador Italije, koji je i otvorio izložbu. U fotografijama ima dosta sociološkog podteksta, prikazuju kako se živjelo u tom kampu, par fotografija govore o jednom događaju, ali primarna je ljepota koja je svuda, nije to da ne postoji i muška ljepota, ali mene je uvijek uzbuđivala ženska ljepota i uopšte priroda kao takva - taj naš kamen, planine, rijeke, jezera... - ističe umjetnik.
- Tamo ljudi brinu jedno za drugo, bliski su, pomažu se u psihofizičkom, fiziološkom, sociološkom, emotivnom smislu. Kroz zajednički volonterski rad na onome što je bila problematika, ostvario sam bliskost sa tim ljudima, prihvatio ih takvima kakvi jesu. Dobio sam mnogo nenametnute ljubavi, posvete samom sebi i drugim ljudima generalno, jer ta bliskost koja se stvara među ljudima u njihovom životnom grču, to je unikatno. Zato sam se svima njima na ovaj način zahvalio, to me ponukalo da ova izložba, nastala poslije svega toga, bude ovakva kakva jeste, rekao je Murseljević. Planira da izložbu predstavi i u Podgorici, a zatim i u Italiji.M.D.Popović


Umjetnost i prevencija bolesti zavisnosti

- Volio bih da se preventivne metode rada iz San Patrinjana primjenjuju i ovdje kod nas. Trenutno na studentskom Radio Kršu vodim emisiju – „Perduti”, ili „Izgubljeni”, koja priča o toj problematici. Susreo sam ljude različitih nacija, jedna slika je nazvana tako zato što sam htio da taj događaj dovedem u Crnu Goru, možda We Free Days 2020. na Adi Bojani? Imaju jedan projekat prevencije i to bih ja htio da dovedem ovdje u Crnu Goru i zato je važan taj sociološki aspekat. Ja sam te ljude kroz fotografije već doveo ovdje virtuelno, da bi se to možda zaista u budućnosti i desilo, poručuje umjetnik.