Knjiga poezije „Gospodari i zakoni” Ivana Grbovića promovisana je u sali „Zahumlja” u Nikšiću. Po mišljenju prof. Jovana Draškovića ova knjiga predstavlja brižljivo sklopljen pjesnički mozaik u kojem se već prilikom prvog iščitavanja uočava pjesnička poetika koja je sazrijevala na ozbiljnoj literaturi i dubokim promišljanjima stvaraoca o brojnim metafizičkim, mističnim, etičkim, egzistencijalnim i preegzistencijalnim temama, koje muče čovjeka oduvijek.
- Beskraj kao stvarnost izvan vremena i prostora, oblik kao preobražaj, kao mijena stvari i vladarski lik, odnosno jedan od mnogobrojnih likova koji vladaju nad sudbinom i životom čovjekovom. Grbović, naravno, nije u svom poetskom prvijencu zaobišao ni teme ljubavi muškaraca i žene. U ciklusu pjesama Vladari nad čovjekom taj odnos između muškarca i žene autor je opisao alatima nadrealizma, pa se nerijetko muškarac i žena na smrt bore za prevlast, mijenjaju oblik, a nerijetko žena pobjeđuje u tom sukobu, koji se na trenutke čitaocu može učiniti i da je kosmički. Stil kojim je Grbović gradio poetske pasaže, ili pjesme u prozi, jeste biblijski, tačnije novozavjetni. Privlačnost takvog stila je u njegovom svečanom, uzvišenom tonu i sugestivnosti – kazao je Drašković.
On je naglasio da je pjesnički svijet Ivana Grbovića složen, metafizički, mitski, te da on postavlja brojna pitanja, nudi odgovore, jer se, kako je primijetio, kaže, „beskraj uliva u beskraj, silom mudrosti”, ali i ostavlja prostora za drugačije poimanje i tumačenje brojnih tema kojima se bavio u knjizi „Gospodari i zakoni”.
Prof. Radoje Femić je istakao da su gospodari i zakoni nužno zlo čovjekovo. Ali...
- I tamo gdje je slobodna misao težila da nadživi gospodare i zakone, ili da im bar parira, rodila se poezija. Takav je slučaj sa zbirkom pjesama „Gospodari i zakoni”, koja nastaje kao postojana rezultanta sumnje u vječito kosmičko ustrojstvo, čiji se gospodari, iako nevidljivi, smijulje nad svojim zakonima konačnosti kojima se čovjek uzaludno opire. Grbović se tuži na sudbinu i lošu sreću, čija kocka pada na pogrešnu stranu, nezavisno od vještine bacanja. Međutim, Grbovićev bol je vječni bol, Adamov bol, i u njemu nema lične rezignacije. Idejnost zbirke pjesama „Gospodari i zakoni” je, dakle, još jedan čovječiji trzaj nad sablažljivošću vječitih gospodara i zakona. Pesimističku galaksiju Ivana Grbovića podnošljivom čini spremnost da se o njoj pjeva, i da se, u duhu stare običajnosti nečastivi odagna najmoćnijim oružjem - visprenom riječju. Tako se konstituiše hijerarhijski lanac u kojem je čovjek potčinjen metafizikom gospodarima i zakonima, a riječ potčinjena čovjekovoj moći da je oblikuje i upotrebi. Zagonetke vječnosti našle su se pod opsadom istinske umjetničke riječi ove knjige postajući manje strašne. A to je, u razjapljenoj ontološkoj praznini podvig dostojan divljenja – zaključio je on.
Poeziju iz zbirke „Gospodari i zajini” publici su čitali Tijana Vujović i autor.
Ivan Grbović rođen je 1988. godine u Pljevljima. Pisanjem se bavi od gimnazijskih dana što ga je i opredijelilo da upiše studije književnosti u Nikšiću. Njegova prva zbirka je promovisana u organizaciji JU „Zahumlje” i Književnog kluba „Poenta poetika”.
L.N.