Izložbom fotografija naslovljenom „Iz života crkve” autora Radoja Radže Živkovića iz Nikšića, nastavljena je tradicija bogatog pratećeg programa Trga od ćirilice. Izložbeni segment koji se održava u hercegnovskoj galeriji „Freska” osmislila je Slavica Milošević.
Predstavljajući postavku koju čini oko 40 eksponata, iguman Pivskog manastira otac Jeftimije Škuletić osvrnuo se na značaj i vrijednost djela ovog vrijednog nikšićkog hroničara, koji više od četvrt vijeka bilježi život Crkve i koji priča i svjedoči fotografijom ono što se više ne može ponoviti.
- Kako smo na manifestaciji koja pobuđuje sve više pažnje - Trgu od ćirilice, obaveza mi je reći da je ćirilica pismo prijatno za oko, a latinica je nekako uska i možda pomalo neprijatna za posmatranje. Ova manifestacija se odvija u ljetnjem periodu, a to je doba godine kad imamo puno gostiju koji nam dolaze iz svih krajeva svijeta. Mnogi od njih žele da vide naše crkve i manastire. Oni se dive našoj prirodi, a nama domaćima očito to nije u našem karakteru i tradiciji. Rijetki su ljudi koji zavire i zabilježe dio te ljepote i vremena na razne načine. Jedan od načina da se zaustavi trenutak vremena je fotografija, a dio života iz Crkve i prirode već četvrt vijeka vrijedno bilježi, stvara i selektira Radoje Radža Živković. Prva tema njegovih fotografija bile su Beograd i dešavanja u Beogradu U poslednjoj deceniji tema fotogafija Radoja Živkovića je crkvena služba i narodni-crkveni sabori. Za čovjeka pred čijim fotografijana večeras stojimo, moram reći da je Radoje imao strpljenja i umjetničke inspiracije da snimi liturgiju, da zabilježi pričešće poslije posta, da ovjekoveči litije... On je to s pažnjom osjetio i prikazao, i ovjekovječio. U posljednje vrijeme zabilježio je sve naše duhovne praznike, zabilježio je spoljnu ljepotu i donio duhovnu radost i sebi i svima nama, a najviše možda ovim novim generacijama koje stižu poslije nas, da jednog dana kada pred sobom budu imali ove fotografije, shvate ljepotu zabilježenog čina na koji smo mi kao njihovi prethodnici zaboravili i gdje smo učestovali cijelim bićem. Radoje ima tu odliku da prikaže sadašnjost, i da je ovjekovječi – rekao je iguman Jeftimije.
Posebno ističe otac Jeftimije sljedeće:
- Prednost fotografije kao medija je da ima mogućnost da zabilježi ljepotu, a modernom čovjeku je ona potrebna. Uostalom, čovjek je najveći nosilac božanske ljepote koja se sastoji u vrlinama, i tek kada čovjek u sebi sadrži ljepotu i pobožnost, čednost, duhovnost onda on postaje ljekovit za druge. To se može i mora reći i za našeg Radoja. On je jedan od onih koji nose tu ljepotu koja spašava naš svijet. Radoje svojim fotofrafijama potvrđuje da naš narod ima lijepu istoriju. Drugi narodi kada im se desi nešto neprijatno nemaju čemu da se vrate, a mi imamo mogućnosti da se vratimo našoj istoriji, tradiciji, našem pravoslavlju. Radoje Živković - naš fotografski svjedok nije ništa uljepšavao. Njegove fotografije okrepljuju dušu ovog svijeta koji je potonuo u obilje i banalnosti - rekao je otac Jeftimije Škuletić.
Z. Šakotić


Ukratko iz biografije

Radoje Živković se fotografijom počeo baviti 90-ih godina u Beogradu. Od 2000. počinje se baviti novinskom fotografijom u „Glasu Crnogoraca”, a potom i u „Danu”. Dobitnik je više domaćih i inostranih nagrada za fotografiju, novinsku fotografiju i kolekciju fotografija. Dosad je izlagao na velikom broju kolektivnih izložbi. Ovo je druga samostalna Živkovićeva izložba fotografija.