Scenarista i reditelj dr Radoslav T. Stanišić počeo snimanje novog filma. Prva klapa „Neprilagođenog, filmskog grofa” pala je nedavno u Beogradu. Ovo je, nakon dugometražnog dokumentarnog filma „Visoki hrastovi” o Ratku Đuroviću i Velju Stojanoviću, koji su bili rodonačelnici crnogorske kinematografije i nosioci oslobođene estetike, dugometražni dokumentarni filma sa elementima igrane strukture.
Producent ostvarenja „Neprilagođeni, filmski grof” koje je posvećeno scaniristi, reditelju i profesoru Milu Đukanović, je RTCG.
Snimanje je u Beogradu trajalo do 10. oktobra. Nastavljaju u Crnoj Gori sa istom ekipom koja je počela snimanje. Igrane elemente u filmu, odnosno glavni lik tumači glumac Miroslav Radulović. Producent je Dijana Popović, direktor fotografije Goran Tripunović, majstor svjetla Zoran Kovačević, a vozač Ramo Ramović.
– Film o Milu Đukanoviću je pravljenje vizuelne filmske istorije koja će biti od nasušne naučne i laičke koristi novim generacijama, imajući u vidu koliko je upravo filmska istorija Crne Gore siromašna, a koliko imamo filmskih velikana koji su stvarali u okviru jugoslovenske kinematografije. Milo Đukanović je prva dva filma uradio u produkciji „Lovćen filma”, a o njemu ne postoji značajnije istraživanje. Ovaj film je od velikog značaja za crnogorsku kulturu, a kako je nastavio snimanje filmova i televizijskih serija u okruženju, koje su vidjeli gledaoci van granica bivše Jugoslavije, onda ovaj scenarista i reditelj ima međunarodni i regionalni značaj. Filmofili, istraživači i naučnici će imati izvanredne koristi od ovog filma u kom je sublimiran čitav Đukanovićev rad, život, ali i anegdote koje su ga činile izvanrednom pojavom na domaćoj i inostranoj kulturnoj sceni – kaže reditelj Stanišić u izjavi za „Dan”.
Milorad Milo Đukanović, scenarista i reditelj, rođen je na Krstovdan, 30. septembra 1927. godine na Čevu. Ubrzo nakon njegovog rođenja porodica se seli na Cetinje. Đukanović potiče iz ugledne katunske familije koja je živjela kod Balšića pazara u crentru Cetinja. Studirao je režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Filmsku režiju usavršavao je u Italiji.
Bio je asistent i saradnik reditelja Đila de Pontekorva, Alberta Latuade i velikog Mikelanđela Antonionija. Bio je profesor filmske režije na Fdu u Beogradu. Režirao je u pozorištu, zatim je radio televizijske emisije, serije i igrane filmove. Damar za režiju stekao je asistirajući tada čuvenim italijanskim rediteljima. Tako je reditelj Đukanović i odrastao na italijanskom neorealizmu. Njegov pogled na svijet odgovarao je tom filmskom pravcu, on je duh i estetiku neorealizma prebacio u kontekst našeg filma.
– Fascinantni dodir i uticaj neorealizma, zajedno sa njegovim duhom i poetskim pristupom svemu što čini naše živote, sa diskretnim humorom i ironijom, jasno se čita u njegovim djelima. Na beogradski Fdu je došao po preporuci čuvenog reditelja Radoša Novakovića i jednog od osnivača čuvene beogradske akademije za film i televiziju. Profesor Milo posjedovao je i volio je humor, sličan Žaku Tatiju u njegovim filmovima. To nije bila standardna jugoslovenska komedija, već neki poseban humor, koji je on utemeljio u svojim djelima – pojasnio je Stanišić.
On podsjeća i da je uvaženi Aleksandar Saša Petrović, reditelj i veliko ime jugoslovenskog filma, iako nikada nije komentarisao svoje kolege, ipak, jednom rekao: „Đukanović je jedan od najtalentovanijih reditelja u Jugoslaviji”.
– Profesor Milo Đukanović, pripadao je onoj generaciji duhovne aristokratije Cetinja i Crne Gore koja je imala patinu vremena i odron vjekova naših predaka koji su posjedovali urođenu otmenost, čast, i sve odlike ljudskog dostojanstva – naglasio je reditelj Stanišić.
S.Ć.


Duhovno bogatstvo

Pisac neiscrpne imaginacije Danilo Kiš, jednom je napisao o svom rano preminulom prijatelju: ,,Išao je kroz život kao mudrac, kao stari mudrac. Pomiren sa smrću i izmiren sa životom, imajući u svom kratkom i bogatom životu kao jedinu prtljagu svoje duhovno bogastvo”.
Talentovan, duhovit, pronicljiv, hrabar, ali ne previše radoholičan, Milo Đukanović je samim svojim životom filmska tema, još ako se uzme u obzir da je svojim filmovima ispisao istoriju jugoslovenske filmske komedije, ali i televizijske, sasvim je jasno da nijedan profesionalac iz dramskih umjetnosti neće ostati imun na ovu filmsku priču.


Bliži gledaocima

– Ovaj dugometražni dokumenrani film (sa elementima igrane strukture) neće se Đukanovićem apologijski baviti, već će krajnjem korisniku, gledaocu, približiti scenaristu, reditelja i profesora Mila Đukanovića, kao čovjeka od integriteta, od stava, umjetnika rijetke ljudske vrste. Zašto ne reći – u filmskom maniru; šmekeru starog kova. Film će biti pun ljepote, anegdota i narovno, lične rediteljeve emocije. Dakle, film će tretirati priču na polju filmskog i životnog stvaralaštva. Hronološki pregled Đukanovićevog filmskog pojavljivanja, kreativan i poseban doprinos, dat kroz vizuru vremena i tadašnjeg stanja u crnogorskoj i jugoslovenskoj kinematografiji – kaže reditelj Stanišić.