Zahvaljujući trećem Međunarodnom festivalu „Dani gitare u Podgorici” ovdašnja publika imala je nedavno priliku da čuje izvrsnog interpretatora i kompozitora iz Grčke Jakovosa Kolaniana. Publiku u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović” oduševio je svojom izvođačkom minucioznošću, preciznošću, pritom ne gubeći iz vida fino dinamičko nijansiranje i melodijsku liniju. Jednostavno, pokazao je svu prefinjenost gitarskog zvuka i zrelost umjetnika. Uostalom, to izvođaču njegovog ranga i priliči, naročito ako znamo da je Kolanian držao turneje po Evropi, Aziji, Sjevernoj i Latinskoj Americi, predstavljajući se uglavnom repertoarom za klasičnu gitaru. Nastupao je solistički sa simfonijskim orkestrima i ansamblima Državnog simfonijskog orkestra Atine, Državnog simfonijskog orkestra Soluna, Simfonijskim orkestrom grčke korporacije (ERT), Atinskim orkestrom Kamerata, Jermenskim filharmonijskim orkestrom. A, u septembru 2011.godine dobio je nagradu „Komitas” koju dodjeljuje Vlada Republike Jermenije. Nama je ponudio pored djela klasičnog gitarskog repertoara i svoje autorske kompozicije.
● Predstavili ste se djelima klasične literature, kao i autorskim kompozicijama. Zašto ste se odlučili za takav pristup?
– Kao prvo, dobrih gitarista, dobrih izvođača ima u cijelom svijetu, i danas je vrlo teško iznenaditi dobrom izvođenjem, jer na različitim meridijanaima možete čuti odlične interpretacije. I, onda, jedino ono čime možete da se odvojite od drugih jeste da izaberete interesantan repertoar. Odlučio sam se za kombinaciju poznatih klasičnih djela za gitaru, a zatim su uslijedili dijelovi inspirisani folklorom. No i u klasičnim djelima koja su svima dobro znana ima mnogo folk motiva, i vjerujem da najpoznatija djela klasične muzike uvijek u sebi nose tu aromu folklora. Čak i Bahova djela, ili Skarlatijeve sonate, bili su veoma inspirisani folklorom, ili italijanska opera kao Pučinijeva djela, Rosinijeva... uvijek su nalazili inspiraciju u folkloru.
● Neki teoretičari muzike zastupaju tezu da je Grčka kolijevka zapadne, evropske civilizacije, ali da je njena muzika uvijek pomalo azijska. Da li je to i u kojoj mjeri tačno, i koliko je to u vezi sa grčkom istorijskom maloazisjkom prapostojbinom?
– Ne smijemo se ograničiti na geografske granice Grčke kakvu je danas poznajemo. Jer, hiljadama godina unazad Grčka nije bila u ovim granicama, već se uveliko prostirala na Malu Aziju, pa je logično da su svi ti stanovnici Male Azije kasnije se naseljavai i bili stanovnici Atine. Grci su nekada stizali do Persije, današnjeg Irana, i to je vjerovatno ta aroma maloazijska koja se osjeti u našim melodijama. Ostaće misterija da li su Grci više bili pod uticajem Istoka ili Zapada. Na primjer, imao sam prilike da čujem ljude u Jordanu koji bi slušali grčku muziku i koji su mi govorili – ne ovo je naša, a ne grčka muzika, i suprotno tome.Znači, jako puno sličnosti se može naći kao i mnogo razlika. No, mislim da je to blagoslov Grčke. Treba znati i da se Grčka nalazila na raskrscni mnogih kultura, i kada se vratimo u prošlost, recimo doba Vizantije, renesanse, ili uticaja Mletačke Republike..., sve su to razni uticaji koji su se preplitali. Tako recimo zapadna obala Grčke, bila je apsolutno pod uticajem Zapada, Macaros je recimo potpuno zapadni đak i evropski orjentisan.
● Grčki savremeni kompozitori su i danas veoma prepoznatljivi, upečatljivi i utiču na zapadnu muzičku kulturu, bez obzira da li je u pitanjeu pop kultura ili klasična muzika. U čemu je snaga grčke muzike?
– Grci u svojoj istoriji nijesu bili nasilan narod koji bi drugima nešto nametao, nisu imali tu težnju, i zbog toga su Grci među drugim narodima bili omiljeni, zbog svoje tradicionalne gostoljubivosti i spremnosti da prihvate druge narode i kulture, jer su geografski na raskrsnici, pa smo zbog toga i osjetljiviji od drugih.
●U Vašim kompozicijama čuje se prizvuk narodnog melosa. Da li dok komponujete to dolazi prirodno, samo od sebe, ili se time racionalno poigravate?
– To je više emocionalno, nešto što izlazi iz mene, i ne uključujem logiku u to. No, ne bih sebe posmatrao na prvom mjestu kao kompozitora. Više je to pitanje trenutka, u nekim momentima života kad mi je bilo teško osjetio sam potrebu da to izrazim na način koji znam, kroz muziku.
● Mislite li da je poželjnije da kompoziotor sam izvodi svoje djelo, ili ste naišli na nekog ko to radi bolje od Vas?
– Nikada moje djelo niko ne može izvesti na način na koji ga ja osjećam. Ne mogu da objasnim zašto je to tako. Nije stvar u tome da nema dobrih gitarista, i nije to pitanje tehnike. Jer, izvođač mora da osjeti duh djela, a to, čini mi se, mogu samo ja, jer znam kada i kako je nastalo, u kom raspoloženju, i zato je nemoguće i zato još nisam naišao na nekog ko to radi bolje od mene. I siguran sam da ja na isti način ne mogu da izvedem kompozicije mojih kolega gitarista i kompozitora, kao oni koji su ih komponovali.
Ž.JANjUŠEVIĆ