Poznata džez saksofonistkinja, flautistkinja (a svira i na bas klarinetu i spacedrum-u) i kompozitorka Jasna Jovićević trenutno na turneji po Crnoj Gori sa svojim sekstetom, zaustavila se i u Podgorici, gdje će večeras džez publici pokazati dio ogromnog znanja i talenta koji posjeduje. Svestrana umjetnica je „naše gore list”, i kako kaže, u Crnoj Gori uvijek se osjeća „kao kod kuće”. Po ocu je iz Dodoša, živopisnog mjesta na obali Skadarskog jezera, za koje je vežu uspomene iz djetinjstva.
– Otac mi je iz Dodoša, blizu Rijeke Crnojevića. Tu sam provela svako ljeto svog djetinjstva, i veoma sam vezana za taj kraj. Svaki put kad dolazim u Crnu Goru, dolazim kući, a sve uspomene iz djetinjstva vezane su za krajolik Skadarskog jezera. Osim toga, Crna Gora vrvi od moje braće i rođaka – kaže Jovićevićeva. Muzičko obrazovanje započela je u Subotici, a nastavila na Muzičkoj akademiji „Franc List” u Budimpešti. Magistrirala je kompoziciju na Univerzitetu „Jork” u Torontu. Kao kompozitorka osvojila je brojne nagrade među kojima su i „Veneto Jazz” u Italiji, „Banff Centre” u Kanadi, „ArtsLink” i OMI u Njujorku, „Djerassi Residency” u San Francisku, kao i na mnogim drugim takmičenjima u Milanu, Budimpešti i Ljubljani. Nastupala je širom Evrope, SAD i Kanade, učestvovala na mnogim festivalima. Poslije godina provedenih u inostranstvu vratila se u Srbiju i živi u Beogradu. Osnovala je novi bend, sa gudačima i perkusijama, osnovala je udruženje „Artrust” u okviru kojeg radi različite edukativne i kulturno-umjetničke projekte. Sarađuje sa najvećim domaćim i međunarodnim umjetnicima. Ima iskustva u pedagogiji, s obzirom da je dugo predavala u muzičkoj školi i na univerzitetu, a dio znanja prenijeće i danas kada će u okviru „Mjeseca poštovanja džeza” držati radionicu Kreativna reciklaža-Mjuziklaža. Muzičko obrazovanje povezuje sa znanjem o prirodi, psihologiji, jogi i ekologiji, želeći da ohrabri i unaprijedi kreativnost i lično iskustvo u muzici i umjetnosti. Dala je značajan doprinos uspješne kampanje za spas grlica. Muziku definiše kao vibraciju zvuka koja je vodi kroz vidljivo i nevidljivo, kreira i briše iluziju, proširuje prostor i vrijeme, vodi je kroz mrak. Svaki ton koji je odsviran je molitva i zahvalnost muzici. Muzika je alat, putanja i odredište. Saksofonista Vejn Šorter je njena vječna inspiracija, a njen novi uzor je umjetnica Marina Abramović. Pored Jasne Jovićević članovi njenog seksteta, sa kojim se preksinoć predstavila u Baru, a sinoć u Tivtu su violinista Filip Krumes, violista Rastko Popović, čelista Dejan Božić, fagotista Nemanja Mihailović i perkusionista Uroš Šećerov.
• Zašto je džez Vaš izbor? Šta ovaj muzički žanr znači za Vas?
– Meni je muzika prije svega igra. Improvizacija omogućava slobodu izražavanja, ispunjenje fantazija, neumorno traganje i eksperiment, kao umjetnička forma. To je neistraženo polje u kojima možemo očitati svoje preferencije i senzibilitet. Pravila prestaju da postoje, nema rituala i ugovorenih formi, već slobodan prostor sa rastegljivim vremenom, u kojem smo odgovorni za svaki događaj koji se desi, kao i afektom izazvanu reakciju. Kao što rekoh, bezgranična igra.
• S obzirom da ste živjeli na raznim meridijanima – Indija, američki kontinent, srednja Evropa..., koji se kulturni uticaji najviše osjećaju u Vašem muzičkom stvaralaštvu?
– Volim da potvrdim da su sva ta putovanja proces u kojem rastem i razvijam se kao umjetnik. Svaka promjena i putovanje su uticali i izazvali da se formiram u ono što sam sad. Poštujem svaku kulturu, podržavam različitost i zahvalna sam na širini koju sam dobila tim iskustvom. Mislim da je svaka destinacija ostavila trag i uticaj na moje stvaralaštvo.
• Koliko je obrazovanje u inostranstvu uticalo na Vaš muzički izraz?
– Naravno da su uticali. U Budimpešti sam stekla oficijalno temeljno obrazovanje, dok sam u Njujorku i Torontu imala prilike da se školujem kroz liberalniji sistem. Indija je samo šlag na torti. Danas sam na doktorskim studijama u Beogradu. Sve je to nadogradnja i neophodni element koji me je obrazovao.
• Koliko danas u Vašoj muzici ima naših etno motiva i uticaja?
– Nekada ih je bilo više, jer sam živjela u dijaspori skoro dvadeset godina. To je u tim uslovima neminovno. Iako imam osjećaj da to sad uopšte ne potenciram, štaviše izbjegavam, nerijetko čujem komentare da postoji prisustvo mulikulturalnih elemenata u mojim kompozicijama i izvođenju. Ne obraćam više pažnju na to.
S.ĆETKOVIĆ

Žensko stvaralaštvo

• Šta mislite o položaju žena u džezu?
– Nemam dobrih vijesti za vas. Na žalost, loše stojimo i puno ćutimo o tome. Ima puno problema u kulturi i savremenoj umjetničkoj sceni na Balkanu i šire, i zadnje je baviti se položajem žene na njoj. Ali, imati žene u određenoj umjetničkoj praksi je krucijalno za njenu raznovrsnost i razvoj. Džez je oduvijek bio muški svijet, nerijetko šovinistički nastrojen, ne samo kod nas. Mogla bih vam tri dana pričati o ličnom iskustvu i gorčini vezanoj za to. Pokušaji inkluzije žena je više modni trend, nego stvarna sociološka aktivnost koja bi imala uticaja i donijela vidljivu promjenu. Ima entuzijasta kao ja, koji poslednje dvije decenije rade na tome, afirmišući žensko stvaralaštvo. To je mukotrpna borba sa malo rezultata. Standardni stereotipi su toliko duboko urezani u naše društvo, da je to na neki način, borba sa vjetrenjačama. Nekako sam nemirno prihvatila uvijek drugo mjesto, uvijek manje plaćen posao, uvijek manje mogućnosti i potrebu da se trostruko dokazujem. Naravno, to me nikada neće zaustaviti da radim ono što treba da radim u svojoj umjetnosti.