Na zimskoj sceni „Barskog ljetopisa” u Dvorcu kralja Nikole odigrana je predstava „Prst”, u koprodukciji „Bitef teatra” i „Heartefacta”. Koprodukciju kao autorka potpisuje mlada prištinska dramska spisateljica Doruntina Baša, a kao rediteljka Ana Tomović.
Publika je uživala u odličnoj glumi Jasne Đuričić i Milice Stefanović, koje su tumačile dvije žene, svekrvu i snahu, koje su izgubile supruga, odnosno sina, u poslednjem ratu koji je zadesio narode na našem prostoru. Radnja je smještena u kontekst tradicionalne albanske porodice na Kosovu, pa se akcenat stavlja na tradicionalni običaj da snaha, iako je prošlo više od deset godina od nestanka njenog muža, i dalje nema pravo na sopstveni izbor, privatni život, ili mogućnost da započne novi, već i dalje „pripada” muževljevoj porodici, koja za nju bira i o njoj odlučuje prije nego ona sama. Situacija se dodatno komplikuje usled činjenice da cijelu porodicu čine samo snaha i svekrva, koje su u stalnom sukobu.
– Ovaj tekst je univerzalan, i u tome se krije njegova veličina. Divno da se bavite nečim univerzalnim, polazeći od lokalnog. Gdje god da je igramo, imamo upravo tu vrstu prepoznavanja. Mnogo ljudi čak i ispusti tokom predstave mjesto dešavanja radnje. Nekada misle da je to u Srbiji, nekada u Crnoj Gori, neko shvata da je na Kosovu. To je iz razloga jer je uhvaćena ta glavna stvar o položaju žene danas u svijetu. Možda neko misli da to pripada nekim davnim vremenima, i da se ne tiče nas urbanih žena iz grada. Nije baš tako. Zato je i koncept predstave takav da mi sjedimo bez kostima. Zapravo smo obje igrajući preispitivale kakve veze ta žena ima sa nama. Ima mnogo – kaže Đuričićeva.
Lik svekrve koji ona maestralno tumači, s početka se upoznaje kao surova žena nepokolebljivih principa, mučiteljka, koja smatra da je snaha stranac u životu njenog sina, koji ne polaže pravo ni na ljubav, ni na odlučivanje. Ipak, kako komad odmiče, ona nam se ukazuje kao žena-stradalnik, žena koja je cijeli život provela pateći, trpeći, ćuteći, podnoseći osude i nasilje.
Postupak se usložnjava promjenama perspektiva. Tako iz pozicije svekrva-snaha, glumice naizmjenično svoje likove smještaju u druge situacije, snaha-agent prodaje nekretnina, svekrva-psiholog, što za funkciju zapravo ima portretisanje njihovih karaktera, bliskije i intimnije nego što im je to dozvoljeno kad se obraćaju direktno jedna drugoj.
– Predstava kreće prikazujući dvije žene u sukobu, i odjednom imate totalno izmještanje u njihove fantazije. One su zanimljive zato što govore u ultimativnim željama tih žena. Jedna želi da konačno ima svoje parče prostora koje može da uredi kako hoće, i da ima priliku da bira porodicu, a druga da progovori sve što želi, a nema ni kome, ni gdje, niti je ikad iko pitao. I to je odlična kontra i aktivnoj i pasivnoj agresiji koje te dvije žene razmjenjuju – kaže Milica Šćepanović, koja tumači snahu.D.S.
)){kind=small}
