Festival „Literitorija”, kome je ove godine glavna temu „Izvan granica”, ugostio je druge večeri rumunskog književnika Kozmina Percu s kojim je razgovarala pjesnikinja Slađana Kavarić. Perca je predstavljanje otvorio i zatovrio čitajući svoje pjesme, a, kako smo čuli piše i prozu i eseje. Dosad su mu djela prevedena na 13 svjetskih jezika. Bavi se i izdavaštvom.
Na pitanje koliko je njegova književnost nacionalna – rumunska, i koliko uopšte je bilo koja književnost određena nacionalnim, Perca kaže:
– Književnosti su u početku uvijek nacionalne jer prikazuju identitet naroda kroz neku priču, ali, književnost treba da pređe granicu nacionalnosti. Mislim da oblast u kojoj se književnost manifestuje ne može biti ograničena geografskim prostorom ili pojmovima, kao što ni imaginacija nema granice tako je nema ni književnost. Ipak, postoji tendencija da se književnost smatra kolektivnom zaslugom, nacionalnom, pa recimo, kada govorimo o Floberu mislimo na Francusku – kaže Perca. Ali, dodaje, kada je riječ o nacionalnoj literaturi treba imati u vidu da se to mijenja, postaje drugačije.
– Te promjene se dešavaju na raznim nivoima u zavisnosti od kulturnog i drugih iskustava. I kao što ne možemo zamisliti da Rus i Kinez misle isto, to je zahvaljujući tome što su pod različitim uticajima. Postoje tendecnije da se skinu okovi književnosti, da ona postane više nego nacionalna naročito u kontaktu s drugim. Tačno je da postoje razlike, jer kao što na Bliskom istoku postoje ratovi, a u Južnoj Americi neka druga dešavanja, tako se nameću i različite teme – rekao je Perca, dodajući da recimo ne čude brojna djela s temom rata na ovim prostorima nakon svih dešavanja krajem proteklog vijeka.
– Ono što književnost daje to ne može do nas doprijeti kada čitamo štampu ili preko nekih drugih medija, jer, književnost nudi jednu vrstu iskrenosti koju ne možemo dobiti kroz medije – ističe Perca.
Dobar dio razgovora protekao je vezano za pitanja kulturnih relacija Francuske i Rumunije, odnosno pitanja pripadnosti jednoj od ove dvije kulture kada su u pitanju značajni svjetski stvaraoci kao što su Ežen Jonesko ili Emil Sioran, Tristan Cara, Mirča Elijade...
– Smatram da je pisac slobodna osoba koja može da bira pripadnost i nekoj naciji i nekoj kulturi – kaže Perca, podsjećajući na skori primjer nobelovke Herte Miler, rođene u Rumuniji, koja piše na njemačkom i osjeća se Njemicom, ali, sve teme u njenim knjigama vezane su za Rumuniju. I zato se, dodaje on, pitamo čiji je Nobel i čija je Herta Miler u stvari. „Pisac pripada onoj kulturi na čijem jeziku piše”, zaključuje Perca.
– Na moje pisanje utiču kultura i iskustvo, koliko čitaš i koliko živiš, proživljavaš, džaba sam se rodio u Muramurešu ako živim u Parizu, jer ću sigurno pisati o pariskim temama – dodaje Perca, dodajući da se u ta iskustva moraju ubrojiti i politička.
– Književnost se bavi životom, prepričavanjem života, pa mora osjetiti i sve njegove posljedice – kaže Perca. A, da li će neko biti angažovan pisac ili ne, pitanje je njegovog ličnog izbora.
Večeri je prisustvovao i Ferdinand Nađ, ambasador Republike Rumunije u Podgorici. Razgovor je prevodio Đura Miočinović.Ž.J.
)){kind=small}
