Terasasti predjeli zasađeni vinovom lozom, maslinama, prepoznatljivi oblici poljoprivrednog-kulturnog pejzaža i svjedočanstvo duge istorije interakcije ljudi i zemljišta, tema su izložbe koja je otvorena u foajeu Kulturnog centra „Nikola Đurković“ u Kotoru. Posjetioci imaju priliku da vide bajkovite predjele Lombardije, Venecije, Piemonta, Ligurije, Trentina, Trsta, Toskane, Pulje, Slovenije, Istre, Kvarnera, kao i Maroka, Španije (Kanari), Jemena, Perua, Japana, te ruralne pejzaže Crne Gore- Skadarsko jezero, Boku Kotorsku- Gornji Stoliv, Gornju Lastvu, Risan, sa zaleđem Lovćena i Orjena. Postavka „Svijet terasastih predjela“ na panoima istaknutim na trodimenzionalnim postamentima, priređena u saradnji Zajednice Italijana Crne Gore i udruženja Italia Nostra, ima za cilj da skrene pažnju na vrijednosti i značaj tradicionalnih pejzaža. Aleksandra Kapetanović, arhitekta u NVO Expeditio, istakla je da se prirodno i kulturno područje Kotora nalazi na UNESKO-voj Listi svjetske baštine od 1979. godine, jer se njegova izuzetna univerzalna vrijednost ogleda u: „kvalitetu njegove arhitekture i njenoj harmoničnoj integraciji sa kultivisanim terasastim predjelom na obodima visokih kamenitih planina“.
-Kultivisani terasasti dio prepoznat je kao jedan od bitnih atributa Svjetske baštine. Vinogradi, maslinjaci i voćnjaci na padinama zaliva pominju se još u srednjovjekovnim izvorima, a terasasti doci na kojima su oni nastajali i dalje su u većoj mjeri očuvani, iako su mnogi zapušteni i ne koriste se već dugo za izvornu namjenu, kazala je Kapetanović i potsjetila na očuvane doce u Gornjem Stolivu, ali i na one u Dobroti, koji su devastirani neadekvatnom urbanizacijom ili su u potpunosti nestali. Prekomjerna i nekontrolisana urbanizacija, koja se odvija prije svega na prostorima terasastih imanja, prijeti da ugrozi izuzetnu Univerzalnu vrijednost Svjetske baštine, upozorava Kapetanović. NVO „Expeditio“ je bila suorganizator radionice izrade suvomeđe u Gornjoj Lastvi, a zajedno sa KZU „Napredak“ i MD „Boka“, sredstvima EU, sprovodi i projekat „Obnova tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža za održivu poljoprivredu“ (AGRISCAPE&ME).
Da bi se zaštitili terasasti predjeli, koji postoje od bronzanog perioda do danas, neki regioni u Italiji i u svijetu (Japan), formirali su suvomeđe kako bi sačuvali teren od propadanja. Ovi predjeli su veoma vulnerabilni i ako ih uništimo, to ne možemo više nikad nadoknaditi, kazao je za „Dan“ Adelmo Lazari, predsjednik udruženja „Italia Nostra”. U Italiji su,do neke mjere uništene priobalne zone, čak i na planinama, što je siromašenje prirodnih resursa, a „Italia Nostra“ cilja na to da se kulturno-turističkom valorizacijom terasastih predjela zaradi mnogo više nego što bi se zaradilo izgradnjom fabrika, razvojem industrije. Regija Veneto objavljuje oglase i sama otkupljuje teritoriju da se ne bi koristila i da bi se sačuvala u izvornom obliku, objašnjava Lazari i primjećuje da je to „veoma težak proces, a najteža je promjena svijesti ljudi”. Ističe da je škola dobar mehanizam za ekološko osvješćivanje, te na Univerzitetu u Padovi djeca imaju prikiku da istražuju biljni svijet, insekte u tom malom eko-sistemu, kako dolazi do propadanja i kako očuvati terasaste predjele. Pozitivna iskustva iz Japana pokazuju da je moguće praviti i biološke kulture na visokom nivou, čime dolazi do promjene mentaliteta onoga ko proizvodi. Poljoprivreda doprinosi kultivisanju pejzaža, a pejzaž utiče na biološke kulture i oplemenjuje ljude.
- Nije slučajno što je baš autonomna Regia Tretino Alto Adige u Italiji odabrana da bude zaštitnik tih terasastih predjela, s obzirom da ljudi tamo od kamena prave svojevrsnu skulpturu. I u Regiji Veneto takođe nastoje da to dovedu do umjetničkog nivoa, jer mi prilikom rekonstrukcije zapošljavamo samo eksperte za suvomeđe, kaže Lazari. Otvaranje postavke pozdravili su Antonela Fontana, zamjenica Ambasadora Italije u Crnoj Gori i Aleksandar Dender, predsjednik Zajednice Italijana.M.D. Popović