Već više godina u Herceg Novom se prestavlja dobitnik Ninove nagrade. Ovog puta to se to desilo u okviru programa „Trga od knjige” gdje je prestavljen debitanski roman „Luzitanija“ Dejana Atanackovića koji je objavio izdavač „Besna kobila“. O romanu prvjencu već afirmisanog umjetnika u vizujelnim umjetnostima koji je nagrađen prestižnom nagradom govorili su član žirija Ninove nagrade za prošlu godinu dr Mihailo Pantić, izdavač Goran Lakićević i autor.
– To je i književno i jezički nadahut roman. Riječ je o tekstu koji ima melodijsku vrijednost i ovo je knjiga koja se bavi najrazličitijim oblastima ljudskog poimanja svijeta. U njemu je ukomponovana istorija, psihologija, ali i poimanje svijeta umjetnosti. To je roman koji ne odaje početnika već iskusnu ruku i erudiciju. To je roman koji donosi nešto autentično i novo jer to je maštovita priča u metaforama i univerzalnim vezama literature slikarstva i arhitekture. Ovo je naslov koji ima snagu velike umjetnosti i svaki čitalac se upisuje i može da uživa u lijepom štivu. Ali, neki su pokušali i da ospore ovo štivo – rekao je Pantić.
On je podsjetio da je Atanacković čovjek vizujelne umjetnosti ali pun znanja iz istorije i naših, modernih vremena, i tehnike, koji je znalači ukomponovao.
Roman „Luzitanija“ je priča o putovanjima, lutanjima, preobražajima i nestajanjima koje se ukrštaju u sobama hodnicima i dvorištu najmanje države na svijetu, ocijenio je Pantić. Priča se odvija u okupiranom Beogradu u Prvom svjetskom ratu, koja je zasnovana na najdubljem i najneravopravnijem sukobu – progresa i ludila.To je priča o beogradskoj psihijatrijskoj bolnici tokom Prvog svjetskog rata koja se nalazila u zgradi poznatoj kao Doktorova kula, koja je zvanično bila van nadležnosti okupatora.
– To je vrijeme koje je poludjelo u ratu. To je mjesto gdje pisac bogastvom mašte formira demokratiju ljudi koji i u mraku vide tračak svjetlosti. U romanu ta minijaturna teritorija postaje parlametarna republika zasnovana na ukidanju neravnoprtavnosti između ljekara i pacijenata. Ovdje se i razumu i ludilu suprostavlja ljudska glupost. Pisac maestralno barata apsurdom i stvara svijet i verzije normalnosti i u tome se Dejan Atanacković odlično snalazi i zato sam prilikom glasanja svoj glas dao upravo za ovaj debitanski roman – kazao je Mihailo Pantić.
Moj debitanski roman i moja lutanja su moj način pisanja, kazao je nagraživani autor.
– Ovaj naslov nastao je jednom vrstom lutanja, jer ja imam situaciju da živim u dva grada, Firenci i Beograu, a ona stanja između su neka moja stalna adresa i da nije bilo jednog lutajućeg dijaloga sa mojim prijateljem Goranom Lakićevićem ne bi bilo ni romana ni ove nagrade ni ove priče ovdje u Herceg Novom – istakao je Ninov laureat. NjEgov prvi roman je proistekao, objasnio je on, iz bavljenja vizujelnom umjetnošću. NjEgovo pisanje bio je način da „sistematizuje i uveže čitav niz segmenatza iz svog života”.
– Radeći na romanu slike su počele da se gomilaju. Prvo je to bila kratka priča, a zatim se ona pretvorila u roman. Mogu i ovo puta da kažem da on objedinjuje više mojih aktivnosti. Mora se priznati da je to vrlo bogati repertoar slika i vjeujem da će se nastaviti u nekim mojim narednim radovima. Ono što je sigurno koliko sam ja formirao „Luzitaniju“ tolio je ona formirala i mene kao pisca. Trudio sam se da svaki junak ima nešto svoje i da ja dam dio sebe da likovi u mojim očima steknu uvjerivost i da to čitalac prihvati – rekao je Dejan Atanacković.
Goran Lakićević je kazao da je tim izdavaća, IK „Besna kobila”, na čijem je čelu, da sve da roman Atanackovića ispadne sjajan, a njegovim objavljivanjem ovaj izdavač je poodigao kriterijume vrijednosti izdavaštvu u Srbiji.
– Velika je čast ući u istoriju srpske književnosti tako štp ste lansirali na najljepši mogući način srpskog pisca koji je kao debitant osvojio najsjajnij epriznanje, NIN-ovu nagradu – rekao poznati strip i izdavač.
Z.Š.