U okviru petog Trga od ćirilice u Herceg Novom preksinoć je održana tribina posvećena stogodišnjici ujedinjenja Crne Gore i Boke sa Srbijom. Za moto tribine uzet je Psalm 133 - „Kako je lijepo i krasno kad sva braća žive zajedno”. Učesnici ove tribine bili su istoričar prof. dr Miloš Ković, i publicisti Jovan Markuš i Nebojša Rašo.
Godina 1918, ocjenjuje dr Ković, uveliko prevazilazi okvire nacionalne istorije jednog malog naroda, jer je to priča o slobodi, ujedinjenju i ostvarenju jednog cilja. Po Koviću 1918. ostvarena je ne samo srpska zavjetna ideja, već je to godina moderne evropske ideje koja nije samo srpska već i brojnih drugih naroda. Ističe i činjenicu da je tada nestalo pet carevina - Austro-ugarska, Otomanska imperija, carska Rusija, njemačko i bugarsko carstvo. No, zabrinjava ga što se na ovim prostorima mnoge stvari zaboravljaju.
– Izgleda da smo odlučili da postanemo zajednica bez sjećanja. Odričemo se istorijske svijesti jedne zajednice, gdje su trebali Srbi da budu prvi među jednakim. Šta je to 1918. godina? To nijesu sami Srbi izmislili. To je bila dobra ideja za one narode koji se sjećaju svoje prošlosti, svojih srednjovjekovnih država, svojih knjaževina i kraljevina – odnosno kako navodi Ković, tada su ostvarene nacionalne ideje o ujedinjenju i zajedništvu i o suverenitetu naroda koji su o njima imali svijest, a među njima i Srbi. Ković dodaje da je tada stvorena država koja je bila „široka i dosta velika, ali bilo je velikih nedostataka”. No, iako je riječ o istom narodu, postojale su različite dinastije.
– Činjenica je da su Petrovići najstarija srpska dinastija i ako razumijete i istoriju Petrovića i istoriju Crne Gore to znači da razumijete cijelu srpsku istoriju. Podgorička skupština je zavjet naših predaka, a sve ono drugo što danas čujemo od montenegrinskih istoričara su nelogične neistorijske priče i njihova uvjerenja da je bolje biti zarobljen i vječito od nekog zavisan ne stoje, kao ni njihova tvrdnja da je Jugoslavija bila potpuna greška.To je ta globalna hegemonija i ta NATO propagada koja je počela da nas ubjeđuje da je bolje da budemo rasparčani lideri cimentirani u malim zemljama tipa Srbije, Crne Gore, BiH, Kosova nego da budemo jedno i zajedno. Počeli su da vjeruju svojoj propagandi i da vjeruju da je ovo trenutak u kojem su toliko moćni. Imaju iza sebe NATO i novac i satove koji su skuplji od stanova u kojima žive i oni vjeruju da je ovo kraj istorije i da je njihova poslednja – rekao je dr Ković. Ti lideri, dodaje Ković, pričaju da je potrebno da se odreknemo mitova, Kosovskog mita, a da prihvatimo mit Evropske unije.
– Moramo da znamo da ovaj trenutak i ovo naše vrijeme nije kraj istorije kako nas ubjeđuju moćnici svijeta i da će ta istorija o svemu dati svoje mišljenje – zaključio je Ković.
Jovan Markuš je govoreći o ujedinjenju Crne Gore i Srbije, kazao da je Podgorička skupštna izabrala svoju vlast i dala uvod da novu državnu zajednicu SHS prizna 28. juna 1921. međunarona zajednica. „Da bi to bilo prihvaćeno mora se reći da 28. novembra održan pod nadzorom međunarodne zajednice referendum o pripajanju Crne Gore novoj državi”, rekao je Markuš, ističući da je 1920. g za ovo izjašnjavanje naroda saglasnost dao kralj Nikola. „To je bila realizacija volje naroda donesene na Podgoričkoj skupštini 26. novembra 1918. godine”, dodaje Markuš.
– Dakle, Podgoričku skupštinu je priznala međunarodna zajedica i njeno osporavanje je čudno. Potiranje tog referenduma iz 1920. je i te kako vezano za ovo novo izjašnjavanje koje smo imali 2006. godine – rekao je Markuš, objašnjavajući analogiju presudnim uticajem međunarodne zajednice.
Publicista Rašo govorio je o doprinosu Bokelja u Prvom svjetskom ratu kao i o svečanosti koju je narod Herceg Novog i Boke priredio oslobodiocima od viševjekovnog ropstva od Austro-ugarske novembra 1918. završiši svoje izlaganje riječima da su Bokelji Kraljevinu Jugoslaviju smatrali kao svoju državu, prvu nakon 1806. godine i zajedničke uprave Crne Gore, Boke i Rusije.
Z. ŠAKOTIĆ