Samostalna izložba likovne umjetnice Danijele Stanković Drobnjak naslovljena „Morske priče” otvorena je u galeriji „Marko K. Gregović”, u Spomen domu „Crvena komuna” u Petrovcu.
Izložbu umjetnice iz Bara, koja se u ovom prostoru može pogledati do 15. avgusta, otvorio je slikar i likovni pedagog Muharem Muratović.
– Danijelin likovni izraz je njena osobenost sa izuzetnim i naglašenim karakteristikama mediteranskog duha. Ta pripadnost Mediteranu ide još dalje dajući njenim slikama dozu nečeg razigranog i bajkovitog, pa posmatrajući njene slike tonemo u ljekovitu kupku za našu dušu. Posmatrajući ove slike imam utisak da sam trenutno zaronio u podmorje i svijet tišine, praiskonskog mira i rađanja ljepote, okružen čarobnim biljnim svijetom i školjkama, koje su ukras na likovima ovih slika, a ujedno i čaroban instrument koji čuva praiskonski šum postanka ovog svijeta. Danijela u potpunosti uspijeva da nas opčini čarobnim svijetom njenih slika i pomaže da prepoznamo motive koji su uspavani u našoj podsvijesti. Danijela u suštini govori o ljubavi i ljepoti kao o vječitoj čežnji ljudskog bića – rekao je Muratović.
Prisutne je ispred domaćin, budvanskog Muzeja i galerija pozdravila Milica Stanić Radonjić, koja je pročitala i osvrt na likovno djelo umjetnice koji je napisala istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović. Kako navodi Miranovićeva, Stanković Drobnjak slika more, školjke, čemprese, kamene oblutke, barke, pučinu, daljine…, realne i izmađštane pejzaže. Odnosno, kako je ocijenila umjetnica slika „fantazmagorično polje mentalnih ishodišta”.
– Poput Male sirene ili Alise u zemlji primorsko-morskih čuda, kreće nas Danijela svojim plavetnim prostranstvima, lako, nepatvoreno, gotovo naivno, djetinje iskreno, čisto. Čudesni i istovremeno svakodnevni, obični, mali svjetovi postaju povlašćena mjesta umjetničkih traganja, kojima Danijela daje pikturalni oreol posebnosti. Iako, često zapretani svakodnevnim, banalizovanim radnjama, oni „izranjaju” na ovim slikama, kao magnovenja, jutrenja, zalasci ili samo obični kameni obluci, sakupljeni u zaboravljenoj gomili, s rasutih plaža sjećanja… Svojevrsni „morski pejzaži” nisu puke reminiscencije stvarnosti ili uhvaćeni kadrirani segmenti realnog svijeta. To su „ulovi” iz mistično-modrih dubina, sakupljeni zahvatom mreže vještog ribara, uhvaćeni detalji sjećanja koji s dramatičnim, epskim zapletima hororvakuovski zaposjedaju prostor. Bremenita je ta mreža, nosi osmjehe i suze, bisere i napukle školjke, začudne poglede, skrivene želje... No, umije Danijela da iznenadi potpuno drugačijim pristupom, u konstruktima pročišćenih kompozicija, sa jednim do dva centrirana motiva u središtu tijela slike. I u jednim i u drugim, dominira tipična primorska atmosfera, kolorit, štimung, plavetno-zelenih lazura. Boja je osnovni gradivni element radnje, fovistički sirova i snažna, ograničena crnim konturama, ili pak, iznijansirana suptilnim prelazima, u nježnim akvarelima - zapisala je Miranovićeva. Osvrnula se i na njene portrete i autoportete, gdje je umjetnica „mistična, zagonetna, i kao svaka žena, spremna da podijeli tajnu… ili ćutljiva poput ribe, koja se ponavljajućim različitostima uzdiže do simbola”.
– Kao da se zaigrala, ova zaboravljena djevojčica, čuva svoje dragocjenosti u škrinji djetinjstva, i samo ponekad, udostojava ih našim pogledima, iznoseći na „svjetlost dana” slike pune svjetlosti, slike zamamne radosti življenja - ocijenila je dr Miranović.
Otvaranje izložbe muziciranjem je uljepšala Anastasija Golić, učenica 4. razreda flaute Škole za osnovno muzičko obrazovanje „Petar II Petrović Njegoš”.Ž.J.
)){kind=small}
