U hercegnovskoj galeriji „Freska”, na Belavisti, otvorena je samostalna izložba slika mr Dragoljuba Bata Brajovića. Izložba je prateći program manifestacije Trg od ćirilice. Postavku ove 65. samostalne Brajovićeve izložbe čini oko 35 radova, uglavnom istorijskih tema. Izložbu je otvorio pjesnik Radomir Uljarević, ističući da nas Brajović podsjeća na temeljne, identitetske vrijednosti, i da zato ne čudi da su glavni junaci Brajovićeve likovne priče - Sveti Sava koga slikar vidi dok večera u manastiru Vranjina, gdje vidi i Njegoša i Svetog Petra...
– Brajović je svakom brdu stavio crnogorsku kapu, oživio je ta brda koja su u koroti za Kosovom, a najkorotnije i najviše brdo među njima je Lovćen. Brajovićev jezik je isključivo slikarski jezik, i on ni za trenutak nije skliznuo u polemiku i pamflet, a ipak, na njegovim platnima čitamo direktne replike na aktuelne društvene procese. Njegova platna su školski primjeri nepatvorene likovne vještine, čiste tehnike i jasne svijesti o vlastitom umjetničkom djelu, ona su izraz neukrotivog dara, kojim je ovaj umjetnik uticao na generacije naših slikara i ne samo slikara. On je čovjek koji je 40 godina kao nastavnik i ispektor ministarstva prosvjete uticao na mnoge i koji je svojim radom i slikarskim talentom bio saradnik u japanskoj ediciji „Likovna pedagogija svijeta”. Ovdje na ovom mjestu moram reći da sam se sa istim slikama, sa onom živom paletom ovog maestra, ne tako davno susreo u jednom od najboljih srpskih romana objavljenih u poslednjem desetljeću, romanu njegove kćerke Katarine Brajović „Štampar i Veronika” – rekao je Uljarević.
– Zadovoljstvo je biti dio ove svečanosti i ove manifestacije. Svaki ovaj rad sam slikao na jedan moderan ali i vizantijski način. Svakom liku, svakom junaku naše prošlosti sam prišao na poseban način. Uspjeh svakog umjetnika je da mu djelo nađe poklonike, ljude koji će barem neko vrijeme nositi sjećanje na ovu izložbu i moj rad. Mislim da vas nijesam razočarao. Radim mnoge teme, ali tradicija i kult me privlače i opčinjavaju kao stvaraoca. Nosim u srcu Njegoša, Svetog Petra, Cara Dušana. Sada pokušavam da slikarskom simbolikom prikažem onu narodnu uzrečicu - „Jedna glava devet jezika”. Eto nije ostala uzrečica za brzoreku ženu, već u ovom našem vremenu imamo gotovo na prostorima našeg govornog jezika gotovo isto toliko jezika. Kad završim taj rad, imaće svoj značenjski i umjetnički smisao taman toliko koliko u nama bude ljubavi, one prave – rekao nam je Brajović.Z. Šakotić
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
