Glavna prepreka konstituisanju istinskog građanskog društva u Crnoj Gori jesu oni koji ne prezaju od podgrijavanja međunacionalnog nepovjerenja i konflikata kada procijene da se takvom retorikom može dobiti neki procenat glasova neophodan za opstanak na vlasti, smatraju sagovornici „Dana”. Od zapaljivih izjava Adnana Muhovića, koje su izazvale značajnu pažnju javnosti i političkih aktera, do izbora Dritana Abazovića kao pripadnika manjinskog naroda na čelo jedne građanske stranke, čini se da je koncept građanskog društva u Crnoj Gori koliko daleko od ostvarenja, toliko i blizu.
Analitičar Božidar Čolaković smatra da usporeni razvoj građanskog društva gotovo tri decenije, što se poklapa sa trajanjem mandata nikad nepromijenjene vladajuće strukture, protiče između krajnosti koje odslikavaju Muhovićeve izjave i izbor Dritana Abazovića za predsjednika jedne građanske stranke. Kako je ocijenio, s jedne strane, kao da se nije izašlo iz ušančenih pozicija anahronih nacionalnih koncepcija, gdje se nerijetko dešava da se mjerilima 20. ili 21. vijeka vrednuju pojave, događaji i ličnosti od prije nekoliko vjekova, sa veoma upitnim „rezultatima”.
– To se radi zbog učvršćivanja sopstvenog položaja unutar nacionalnog okvira, pri čemu neminovno dolazi do konflikta sa slično mislećima iz drugih nacionalnih okvira, pošto je drugi obavezno simbol negativnog, izvor straha ili predmet mržnje u najrazličitijim manje ili više rafiniranim oblicima – rekao je Čolaković.
Kako smatra, oni koji su prije skoro tri decenije došli na vlast prvo su optuživali građanske partije za nacionalizam i veleizdaju, a sami su bili eksponenti primitivnog i destruktivnog nacionalizma.
– U svojim skoro trodecenijskim mandatima prešli su put od raspirivanja nacionalne mržnje i aktivnog učešća u ratnim dešavanjima, direktno, logistički i podstrekački, do pranja ruku od nacionalizma, retuširanja partijske bigrafije i ličnih biografija, našminkanog evropejstva, deklarativnog veličanja i zaklinjanja u vrijednosti građanskog društva. Dok god ima primjera akcije u pravcu izgrađivanja elemenata građanskog društva (a bilo ih je čak i uslovima najveće dominantnosti nacionalističkog djelovanja i propagande), znači da je ovdje i te kako moguće izgraditi građansko društvo – rekao je Čolaković.
Ustavom Crne Gore usvojenim 2007. godine Crna Gora je određena kao građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava. Međutim, malo ko vjeruje da se te vrijednosti skoro deset godina nakon usvajanja Ustava zaista ostvaruju u praksi.
Po riječima Edina Koljenovića, koordinatora u Građanskoj alijansi, ako želimo da gradimo Crnu Goru kao građansko društvo u kojem sve vjere i nacije jesu bogatstvo, onda je odgovornost svih, a posebno političara, da rade na međusobnom približavanju onih koji čine ukupno društveno tkivo Crne Gore. On je istakao da je cilj građanske Crne Gore da svi u njoj, bez obzira na nacionalost, vjeroispovijest ili drugu karakteristiku imaju jednaka prava i mogućnosti u ostvarivanju svojih ciljeva i ambicija.
– Ta prava ne smijemo ostvarivati političkim prijetnjama i trgovinama, već zbog toga što svi jednako osjećamo da tako treba da bude. Izjave političara koje udaljavaju i razjedinjavaju crnogorsko društvo veoma su opasne i vode nas u prošlost koja nije dobra za Crnu Goru. Činjenica da se prvi put pripadnik jednog manjinskog naroda i vjeroispovijesti koja je u Crnoj Gori manjinska nalazi na čelu jedne političke partije govori u kojem pravcu Crna Gora treba da ide. Crnogorskom društvu ne smije biti strano da ih vodi pripadnik bilo koje manjine – kazao je Koljenović.
U Evropi i drugdje je poslednjih godina koncept demokratske države koja je u isto vrijeme i zajednica građana i zajednica nacionalnih kolektiviteta, kao neki oblik istorijske ravnoteže građanskog i nacionalnog principa, sve teže ostvarljiv.
Predsjednik Demokratskog saveza Albanaca Nikola Camaj smatra da je sadašnja vlast spremna prihvatiti sve samo da se ne bi urušila. On je istakao da se između predstavnika struktura na vlasti svakodnevno trguje, „nikako radi zaštite države i državnih interesa, već radi pukog očuvanja vlasti”.
– A ovakva vlast se hrani podjelama. Ali, sa druge strane, imamo dokaz da u Crnoj Gori srasta građanska svijest, mada ne u dovoljnoj mjeri. URA jeste uradila nešto važno, ali još je dug put do onoga što nam je potrebno. Reakcije podržavaoca ove vlasti na pojavu Dritana Abazovića dokaz su da vlastima više odgovaraju nacionalne podjele nego jačanje građanske svijesti, u koju se navodno zaklinju. Kada izazovu podjele, oni se predstavljaju kao jedino spasonosno rješenje da bi na taj način sačuvali stečeno – zaključio je Camaj.
M.V.
Režim hoće da prikrije siromaštvo i kriminal
Funkcioner Građanskog pokreta URA Mileta Radovanić kaže da su nacionalni osjećaj i nacionalna pripadnost u Crnoj Gori termini koji se vrlo često politički zloupotrebljavaju. Kako je rekao, umjesto da naše razlike budu naše bogatstvo i snaga, očigledno je da političkim elitama odgovara konstantno naglašavanje podjela u crnogorskom društvu.
– Krajnje je vrijeme da koncept građanske države dobije svoj pun i suštinski smisao. Prvenstveno iz razloga što su gotovo sve nacije zapravo konstituenti ove države i pripadaju autohtonom stanovništvu. Vlast, tačnije DPS, jeste ta koja uporno pokušava da podjelama po raznim kategorijama baci u drugi plan teme koje su od životnog značaja. Lakše im je da raspale plamen nacionalnih i vjerskih razlika nego da argumentovano pričamo o visini prosječne zarade, o kupovnoj moći građana, o potrošačkoj korpi, o politici zaduživanja Vlade, o tome što gotovo i da nemamo realnu privredu, a krediti služe za servisiranje redovnih obaveza umjesto za otvaranje novih pogona i novih radnih mjesta – kazao je Radovanić.
On smatra da sadašnja vlast nije jedini garant stabilnosti Crne Gore i da Crna Gora njenim odlaskom neće izgubiti svoju državnost i multikulturalnost.