Predsjednik Ljekarske komore Crne Gore i kardiohirurg Aleksandar Mugoša kazao je u intervju za „Dan“ da samo određeni broj ljekara od svojih zarada živi dobro, dok je plata doktora medicine zanemarljivo veća od prosječne plate u zemlji. To bi u prevodu značilo da je doktor medicine u našoj zemlji prepoznat kao prosjek. Mugoša ističe da ne mogu da učestvuju kao socijalni partneri u pregovorima za povećanje plata, ali da je jasno da većina doktora živi na rubu egzistencije.

– Za sada mogu samo da upozoravam na dimenzije i potencijalne opasnosti problema i baš ništa više od toga. Ali kao kardiohirurg, neko ko se bavi vjerovatno najtežim poslom u oblasti medicine, reći ću vam svoj lični stav po ovom pitanju. Činjenica je da veliki broj crnogorskih ljekara živi na rubu egzistencije, a istovremeno postoji određeni broj ljekara koji živi veoma dobro. Dakle, ogromne su razlike po pitanju socioekonomskog statusa među samim ljekarima. Nažalost, ta sistemska anomalija stvara pogrešnu sliku o svima nama i daje mogućnost kritičarima da nas argumentovano napadaju. Međutim, ono što je mnogo gore, ta anomalija prikriva notornu činjenicu da je u Crnoj Gori plata doktora medicine zanemarljivo veća od prosječne plate u zemlji, što bi u prevodu značilo da je doktor medicine prepoznat kao prosjek. To ni mnogo ekonomski razvijenija i civilizovanija društva sebi ne dozvoljavaju, pa valjda ne bismo smjeli ni mi. Ne dozvoljavaju, ne iz raloga što su ljekari „uobraženi i prave se važni“, već prije svega zbog prirode, odgovornosti i težine posla, značaja koji profesija ljekar ima za svakog pojedinca, njegovu porodicu, društvo, naciju i državu – ističe Mugoša.

Kaže da se posebna pažnja mora obratiti na ljekare zaposlene u primarnom nivou zdravstvene zaštite, bez obzira na to da li imaju zvanje doktora medicine ili specijaliste, zatim na doktore medicine u toku obavljanja specijalizacija i subspecijalizacija i one zaposlene u Institutu za javno zdravlje.

– Mislim da su to tri kategorije ljekara koje se duže vremena nalaze u najlošijoj ekonomskoj situaciji. Treba povesti računa o svim specijalistima zaposlenim u opštim bolnicama, prije svega zbog velikog broja sati koje provode na svom radnom mjestu, a samim tim pretjerane i konstantne odgovornosti kojoj su izloženi. Neophodno je uraditi detaljnu analizu zarada ljekara na svim nivoima zdravstvene zaštite u odnosu na odgovornost i složenost posla koji obavljaju i vrijeme koje provode na svom radnom mjestu – navodi Mugoša.

Objašnjava da je fenomen odliva ljekara prisutan već dugo godina, ne samo u regionu u kom se nalazimo, već i u pojedinim razvijenim zapadnoevropskim zemljama.

– Sam fenomen predstavlja sve veći problem za funkcionisanje zdravstvenih sistema. Kod nas posebno zabrinjava činjenica da zemlju napuštaju mladi ljekari. Takođe, izražena je i migracija ljekara sa sjevera ka jugu zemlje. Ova pojava dovodi do nedostatka ljekara, prije svega specijalista, u pojedinim opštinama na sjeveru, što opet ima za posledicu preopterećenost poslom kolega koje tamo ostaju i često nemogućnost da se svim građanima pravovremeno i na pravi način pruži adekvatna medicinska zaštita. U susjednim zemljama već se događaju situacije u kojima građani umiru iz razloga što u blizini nema ljekara koji bi u tom trenutku mogao da im pomogne. Kod nas još uvijek nijesu zabilježeni slični slučajevi. Međutim, ako to prihvatimo kao realnu opasnost, bićemo spremni da preduzmemo mjere koje bi zaustavile dalji odliv ljekara. Ukoliko odliv ljekara i u našoj zemlji dobije karakter epidemije, što se desilo svim našim susjedima, ostaje pitanje ko će u budućnosti da nas liječi. Stoga kao društvo moramo što prije preduzeti potrebne mjere da ne bismo došli u sličnu situaciju – kaže Mugoša.

Podsjeća da u trenutku preuzimanja funkcije predsjednika Ljekarska komora nije bila u sjajnoj poziciji i godinu dana faktički je bila ugašena.

– Prostorije Komore su bile napuštene, većina pravnih akata koje smo zatekli u samo djelimično sačuvanoj arhivi nije bila usaglašena sa odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Važeći Statut Komore, kao najznačajniji pravni akt, bio je u potpunosti neupotrebljiv. Prve dane na poslu provodio sam prevashodno u razgovoru sa povjeriocima kojima je institucija, zbog svog jednogodišnjeg nefunkcionisanja, dugovala značajna finansijska sredstva. U Komori sam, kao radno aktivnu, zatekao samo tehničku sekretarku. Bez obzira na zatečenu situaciju, morali smo odmah pristupiti najznačajnijim poslovima koje Ljekarska komora Crne Gore radi za građane, svoje članstvo, zdravstveni sistem i našu državu. U zakonom propisanom roku, koji je bio kratak, završili smo složenu proceduru usvajanja i donošenja Statuta Komore i velikog broja pravilnika, poslovnika, odluka i drugih pravnih akata. To je sve bila priprema za najvažniji posao koji nam je povjerila izvršna vlast Crne Gore, a to je da rad više od 2.300 ljekara uvedemo u okvire zakona. Na kraju smo uspjeli završiti sav taj posao i to na način da jednaka pravila važe za sve doktore medicine koji se bave zdravljem i životima crnogorskih građana. O opstrukcijama koje smo morali savladati i o značaju ovog posla za crnogorsko društvo mislim da je u ovom trenutku suvišno govoriti. Paralelno sa državnim poslovima razvijali smo i ostale segmente iz nadležnosti Komore – navodi Mugoša.

Navodi da je u početku bilo izuzetno teško objasniti nadležnima u zdravstvenom sistemu, nažalost i ljekarima, šta znači institucija Komore. Danas, nakon dvije godine napornog rada, shvata da je to proces koji će trajati.

– Da bismo olakšali razumijevanje svim zainteresovanim objavili smo knjigu najznačajnijih propisa Ljekarske komore Crne Gore i dostavili je zdravstvenim ustanovama u zemlji, ponovo pokrenuli časopis Komore, uredili internet stranicu, ostvarili stalnu komunikaciju sa udruženjima doktora medicine, članstvom, odgovornima u zdravstvenom sistemu, inspekcijskim organima, direktorima javnih i privatnih zdravstvenih ustanova u zemlji. Postigli smo toliku finansijsku stabilnost da smo planirali da u narednim godinama, na osnovu pravilnika koji smo donijeli i konkursa koji će biti stalno otvoren, iz sopstvenih sredstava finansiramo pojedinačna stručna usavršavanja naših članova u zemlji i inostranstvu. Problem kontinuirane medicinske edukacije je ogroman problem naših ljekara, jer kod donošenja zakona država nije vodila računa da će taj proces zahtijevati ogromno vrijeme i novac. Iz tog razloga Ljekarska komora je do ovog trenutka uložila značajna materijalna sredstva u finansiranje stručnih skupova, a od sada ćemo finansirati i pojedinačna stručna usavršavanja naših članova – kaže Mugoša.

Prema anketama sprovedenim u regionu kaže da je između 80 i 90 odsto medicinskih radnika tokom karijere izloženo nasilju, srećom u ogromnom procentu verbalnom nasilju od strane pacijenata ili njihove rodbine.

– Takođe, visok je procenat ljekara izloženih medijskom i nasilju putem društvenih mreža. Ono što pogoršava situaciju je činjenica da naši ljekari ne posjeduju nijedan mehanizam odbrane u trenutku kada neko od nas postane žrtva medijskog nasilja. Ostaje nam samo da ćutimo i trpimo zajedno sa svojim porodicama. Fizičko nasilje nad ljekarima i medicinskim osobljem je prisutno i ne predstavlja izolovanu i rijetku pojavu. Počinioci se za sada kažnjavaju simbolično, prekršajnim kaznama, a javnost je gotovo uvijek na strani počinioca, što se jasno može zaključiti na osnovu komentara koji se mogu naći u medijima i na društvenim mrežama. Ko su i kakvi su to ljudi koji napadaju nekoga ko im u tom trenutku pomaže, ko su ljudi koji podržavaju takvo ponašanje ne znam, ali nije ni važno da li vi ili ja to možemo da razumijemo. Jedino je važno da se tome stane na put – navodi Mugoša.

D.Bogojević

---

Ponosan na solidarnu pomoć Komore ljekarima
Mugoša ističe da je ponosan na Pravilnik o solidarnoj pomoći članovima Komore i njihovim porodicama, jer je, prema njegovim riječima, u teškom vremenu u kojem živimo solidarnost neophodna.

– U tu svrhu izdvajamo 15 odsto ukupnih prihoda Komore. Aktivnosti Komore Crne Gore prepoznale su i najznačajnije međunarodne institucije. Postali smo član Stalnog komiteta evropskih ljekara, najuticajnije organizacije pri Evropskoj komisiji kad je u pitanju zdravstvo i zdravstvena politika. Ove godine smo bili domaćin najvećeg skupa nacionalnih medicinskih asocijacija zemalja Evrope i Azije, redovni smo gosti Njemačke ljekarske komore i, uopšte gledano, međunarodno prepoznati kao primjer dobre organizacije i poštenog odnosa prema profesiji koju obavljamo – navodi Mugoša.


Potrebna kontrola rada i kavliteta liječenja
Mugoša smatra da zdravstveni sistem funkcioniše zahvaljujući i ogromnom radu značajnog broja crnogorskih ljekara koji, i pored brojnih izazova, ostaju posvećeni uzvišenoj profesiji ljekar.

– Da li smo dovoljno stručni, nije na nama da procjenjujemo. Da bi se uopšte moglo govoriti o procjeni kvaliteta našeg rada moramo, prije svega, standardizovati procedure, vršiti stalnu kontrolu sprovođenja uvedenih standarda, pratiti indikatore kvaliteta koji se, između ostalog, utvrđuju i u odnosu na uslove rada i sredstva sa kojima radimo. U jedno sam siguran, za sada imamo dovoljno stručnih ljekara koji mogu da održe zdravstveni sistem kvalitetnim i, što je još važnije, imamo ih u svim djelovima zemlje – kazao je predsjednik Ljekarske komore.