DANILOVGRAD - Crkva Svetog Đorđa na jednom od tri vrha grebena Gradac nadomak Danilovgrada spada u najstarije hramove u ovom kraju. U ovim podostroškim selima još uvijek se čuva predanje o ovom hramu, a posebno o krstu i čaši za pričešće uklesanoj u kamenu, nešto ispod navedenog hrama. Prema svjedočenju Pera Radonjića, kustosa Zavičajnog muzeja i predstavnika Udruženja Bjelopavlića „Bijeli Pavle“, crkva je iz 15. vijeka i predstavlja značajno arheološko, ali i duhovno otkriće za istoriju plemena. Udruženje „Bijeli Pavle“ nedavno je obnovilo rad i kako kaže Radonjić u narednom periodu će obići sve svetinje i istorijske tragove o postojanju ljudskih i srpskih naselja u ovom kraju i uradiće što mogu kako bi ih dostojno obilježili i sačuvali od zaborava. Jedan od takvih tragova je i crkva na Gradcu.
- Ova crkva je prvi put pomenuta u zbirci povelja Ivana Crnojevića nazvanoj „Cetinjski ljetopis“. U tim dokumentima opisane su granice imanja Ivana Crnojevića u Brijestovu prema Rsojevićima i Mitrovićima u 15. vijeku, a ti spisi prvi put su objavljeni u listu „Crnogorka“ iz 1885. godine. Valja se podsjetiti da su Rsojevići ostatak starog saveza bratstava koji su imali jedinstveni teritoriju od Ponikvice do rijeke Zete, a Mitrovići su naseljeno stanovništvo pored Rsojevića čiji je nukleus srce Bjelopavlića, odnosno Sretnja. Crkva na Gradcu, pominje u pomeutoj hrisovulji kada su u pitanju granice Brijestova i na jednom mjestu se navodi da ta granica ide „u Veli krš i u Pčelinu kod Papratne njive i votle pravcem na Radošev krst iza Đurđeve crkve više Žurina kud voda protiče“- navodi Radonjić.
Do crkve na Gradcu se teško dolazi. Do nje vode kozje staze poznate samo rijetkim mještanima, a bez njihovog putokaza slučajni namjernik teško bi došao do nekadašnjeg hrama. A kada dođe i popne se na vrh Gradca pred njim su kao na dlanu Bjelopavlići, posebno ravnica, pa ne čudi što je prije skoro pola milenijuma ovdje izgrađen hram. I to ne samo zbog pogleda, već i zbog pravovremenog otkrivanja raznih osvajača. Zidine crkve su zarasle u korov i bez istorijske čitanke malo ko bi raspoznao da je tu nekada bila crkva. Radonjić i navodi da malo ko danas obilazi crkvu, a što je još žalosnije malo je i onih koji u Bjelopavlićima znaju i da ona postoji.
Radonjić dodaje da se ovaj hram pominje i u Istoriji Crne Gore i to u vrijeme kada je Zetom vladao Stefan Vučić Kosača. Stefan Kosača je bio u Zeti 1474. godine, a tad se pominje i utvrđenje Ostrog.
Radonjić kaže da nijesu rađena ozbiljnija arheološka i ostala istraživanja crkve na Gradcu i samo je 1984. godine dolazila jedna arheološka ekipa iz Podgorice i snimila detalje.
-Smatramo da taj prostor treba sačuvati i trebalo bi ga obilježiti i unijeti u sve arheološke karte. Crkva je značajna i za formiranje Bjelopavlića kao jedinstvene teritorije i jedinstvenog plemena, jer i ono se uspostavlja baš u vremenu iz koje i crkva na Gradcu i potiče - zaključuje Radonjić. I.M.
Pričešće iz kamena
Ispod crkve se nalazi i krst, gdje se po predanju obavljao pričest starijih osoba, dok su mlađi zbog toga išli u crkvu na Gradcu. Ostalo je predanje da je oko krsta bio ograđen prostor i da je bio seosko i plemensko zborište, a pamti se i postojanje jednog brijesta koji je bio tetiran kao svetinja. I u istorijskim dokumentima pominje se krst i to pod nazivom „Ratkovnik“. On je bio granični kamen i svetilište, ali zbog starosti danas se malo teže vidi.
-Za razliku od krsta i danas se može jasno vidjeti čaša za pričešće uklesana u kamen - kaže Radonjić.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
