ANDRIJEVICA - Većina nekad uspješnih privrednih kolektiva na sjeveru Crne Gore od devedesetih godina prošlog vijeka pa do danas doživjela je uvođenje stečaja, a kasnije i potpuno zatvaranje, čime je na hiljade radnika ostalo bez posla. Takva sudbina zadesila je i andrijevička preduzeća. Bivši radnici „Termoventa” ističu da nekadašnje andrijevičke radnike u šali zovu zavodnici, jer su svoje najbolje godine provodili na Zavodu za zapošljavanje.
-Bivše andrijevičke radnike u šali nazivaju zavodnici, jer su zahvaljujući politici Mila Đukanovića pola života proveli na Zavodu za zapošljavanje, primajući po 33 ili 97 eura. Ta mizerna primanja ne vrijeđaju samo ljudsko dostojanstvo već ugrožavaju biološki opstanak. Uz to, ta nadoknada se godinama nije uvećavala iako su životni troškovi rasli iz dana u dan. Takođe smo bili lišeni mogućnosti da koristimo bilo kakve kredite, ili neke druge pogodnosti, što samo po sebi govori u kakvom se položaju nalazimo - istakli su bivši radnici ,,Termoventa”, fabrike ventilacione opreme, koja je poslovala u sastavu istoimene kompanije iz Beograda.
To preduzeće je godinama bilo rentabilno, upošljavajući oko 160 radnika. Međutim, februara 2004. godine, zbog neizmirenih obaveza prema povjeriocima, uslijedilo je uvođenje stečaja. Fabriku je 2007. godine za 310.000 eura kupila beogradska „Montaža”, iako je imovina andrijevičkog „Termoventa“ procjenjivana na milion i po eura. Kapije ovog nekad uspješnog privrednog kolektiva, s proizvodnim halama koje zahvataju površinu od 5,5 hiljada kvadratnih metara, godinama su bile zatvorene, da bi se odnedavno u nekima od njih, uz uposlenje tridesetak radnika, organizovala proizvodnja peleta.
I pogoni „Soko Štarka“ u Andrijevici, poznatijeg kao „Slatka fabrika”, već deset godina su u stanju mirovanja. U međuvremenu u više navrata je najavljivano da će određene kompanije u halama gdje su se proizvodili slatkiši pokrenuti sličnu proizvodnju. Međutim, i te najave su ostale samo mrtvo slovo na papiru, jer je uvijek zaključivano da takav vid proizvodnje nije rentabilan. „Slatka fabrika”, s blizu 200 uposlenih, tridesetak godina je bila uspješan privredni kolektiv.
-Zatvaranjem naše fabrike Andrijevica je izgubila puno, jer je veliki broj porodica grubo oštećen. Od 2005. godine, kada je zatvoren pogon u Andrijevici, radnici su vodili sudske sporove, jer su primjenom različitog socijalnog programa dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na svoje kolege iz Srbije. Na kraju smo se obratili Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazuru koji je poslije dužeg vremena odbacio našu žalbu kao neosnovanu. Zato ne čudi što i nas zovu zavodnicima, jer smo najbolje godine života proveli na Zavodu za zapošljavanje - ističu bivši radnici „Slatke fabrike”.
Iz OO SNP-a ističu da je neprihvatljivo što su brojne fabrike, izgrađivane u doba socijalizma, ostavljene na milost i nemilost zubu vremena. Istakli su da su fabrike prodavane mimo zakonskih propisa, gdje su pojedinci na lak način došli do ogromnog bogatstva.
-Krivce za katastrofalnu privrednu situaciju u Andrijevici treba tražiti među onima koji su poslednjih decenija upravljali Crnom Gorom. Zato je krajnje vrijeme da se privredni grobari izvedu pred lice pravde i da se obespravljenom narodu i radničkoj klasi saopšti istina šta se to desilo sa našom privredom i industrijom. U Andrijevici se najbolje živjelo kad su radile fabrike. Danas je slika sasvim drugačija, jer su neki moćnici, pod zaštitom DPS-a, uspjeli da za kratko vrijeme unište sve ono što su brojne generacije upornim radom godinama stvarale. Očigledno da je neko, po pripremljenom scenariju, radi ličnih interesa, namjerno htio da uništi našu privredu – kazao je predsjednik OO SNP-a Goran Stojanović.
D.J.


Sve pozatvarali

Za vrijeme tranzicionih procesa u andrijevičkoj opštini zatvoren je i pogon fabrike kože „Polimka”, u kom je nekada radilo blizu 200 radnika. Krajem osamdesetih godina ugašeno je i preduzeće „Mermer“ koje je u jednom momentu brojalo oko 100 uposlenih. S radom je prestalo i trgovinsko preduzeće „1.maj“, kao i andrijevičika i konjuška poljoprivredna zadruga, dok su prilikom transformacije Šumskog preduzeća ugašene pojedine radne jedinice. Na taj način je oko hiljadu andrijevičkih radnika izgubilo posao, među kojima je  mali broj onih koji su ponovo zasnovali radni odnos.


Diskriminacija i nezakonito postupanje

Bivši radnici „Termoventa” tvrde da slučaj potvrđuje da su radnici sa sjevera u poslednje dvije decenije potpuno diskriminisani i da su moćni pojedinci fabričku imovinu krčmili na nezakonit način.
-Elektroprivreda Crne Gore je praktično oduvala „Termovent“ uvodeći stečaj zbog duga za utrošenu stuju koji je bio manji od 25.000 eura. To je krajnje tragičan podatak, kad se zna da su pojedina preduzeća, poput KAP-a, radila „punom parom“ iako su imala milionske dugove po istom osnovu. U „Termoventu” je prilikom stečajnog postupka grubo narušen zakon, jer stečaj nije uveden čitavoj kompaniji, čije je sjedište u Beogradu, već samo pogonu u Andrijevici. Nakon toga, fabrika u Andrijevici je prodata kao tuđa imovina, iako je ona jedan kroz jedan bila u vlasništvu beogradskog „Termoventa”. Radnici su otpušteni bez primjene adekvatnog socijalnog programa. Uz to, radnicima nijesu dodijeljene akcije, što sve zajedno potvrđuje da je fabrička imovina otuđena nezakonito – istakli su bivši radnici.