P
LAV – U organizaciji udruženja Vasojevića i Limske doline, pod nazivom „Srpska narodna odbrana“, čiji je predsjednik istoričar Goran Kiković, a koje čine udruženja ratnih dobrovoljaca 1912–1918, njihovih potomaka i poštovalaca, srpskog istorijsko-kulturnog društva „Nikola Vasojević“ – Berane i srpskih književnika u otadžbini i rasejanju – Andrijevica, na Čakoru je u nedjelju održan četvrti po redu memorijal povodom stravične pogibije Branke Radeve Đukić, koju su na tom prevoju 2. septembra 1975. godine svirepo ubila dvojica Albanaca sa Kosmeta.
U programu komemoracije učestvovali su: prof. dr Slavoljub Đukić, brat od strica pokojne Branke, i njena uža rodbina, te poetesa Nedeljka Neda Đukić Borojević, istoričar Goran Kiković, književnik Branislav Otašević, pjesnik Branko Bato Krković, potpredsjednik Udruženja književnika „Sjeverac“ iz Podgorice, kao i članovi tog udruženja: Radoslav Rade Petričević, Zorica Marković, pjesnikinja i tužilja iz Vraneša, Žarko Bojić i Saveta Mila Đurković, koji su govorili svoje stihove. Jek sa guslarskih struna upriličili su narodni guslar Milenko Kalezić i mlađani guslar iz Vasojevića Siniša Petrić.
Prof. dr Slavoljub Đukić je na početku svoje besjede podsjetio je na znamenitog protu i putopisca Miloša Velimirovića, koji je prolazeći ovim prostranstvom zapazio da je čitavo vasojevićko područje „puno neznanih mramora, te da bi pravo bogatstvo bilo ukoliko bi se neko našao da sve to obilježi“.
– I na ovom čakorskom prostoru postoje brojna obilježja, kako ona znana u vidu spomenika, tako i mnoga neznana. Na ovom prostoru ostale su kosti mnogih neznanih ratnika što braniše zavičajna ognjišta još od druge polovine 19. vijeka, a najviše za vrijeme Prvog balkanskog i oba velika rata. Ali, ovo Brankino obilježje po mnogo čemu je specifično, jer ono nije samo obilježje jednog monstruoznog zločina nad jednom nevinom djevojačkom dušom, ono je i obilježje sunovrata jednog komunističkog vremena u kojem je jednoj necivilizovanoj populaciji Albanaca na Kosovu i Metohiji bilo dozvoljeno sve, pogotovo ono što je bilo na štetu Srba, te ne iznenađuje ni izjava Brankinih ubica na suđenju u Bijelom Polju, da se ne kaju što su je ubili, „zato što je Srpkinja“ – besjedio je Đukić.
On je dodao, kako je u tom sumanutom periodu „šiptarska mladež prosto učena da mrzi Srbe“.
– U novije vrijeme pored ovog spomen-kompleksa i Brankin mramor opominje crnogorske čelnike vlasti da se ni po koju cijenu ne smije dozvoliti šiptarskoj nozi da prilazi čakorskoj svetinji koja je krvlju natopljena. Zato se i okupljamo ovdje na Čakoru, baš na Brankin sudnji dan, i na ovo mjesto, da, ne ponavljajući ništa od onog što smo rekli u prethodne tri godine, već novom lirom, strofom i prigodnom besjedom, kažemo ono što treba reći. Danas smo se okupili ovdje kod Brankina mramora, da snagom elegične lire i nadahnute epsko-prozne metafore oživimo sjećanje na njen legendarni lik i djelo. Došli smo da Brankinoj duši, što je na nebesima, stavimo do znanja da je nijesmo zaboravili i da gordo i ponosno čuvamo uspomene i sjećanja na njen svijetli lik, na njen časni i hrabri čin – poručio je dr Đukić.
Vasojevićka odiva i afirmisana poetesa Nedeljka Neda Đukić Borojević, iz Republike Srpske, ovim je povodom došla iz Frankfurta da se obrati i saopšti nove elegične strofe posvećene Branki.
– Dragi moji Vasojevići, i ostali ovdje prisutni iz drugih bratstava i plemena, ja danas imam zadatak, obavezu i čast, da vam prenesem iskrene pozdrave od bratstva Đukić u Velikoj Sočanici kod Dervente, u Republici Srpskoj. Među vas je opet došla Vasojevka, što postade sinonim mog imena i po čemu želim i potomci da me pamte, jer težinu ovog krsta ponos je nositi, a ja sebe upravo tako doživljavam kao kršnu, borbenu, mentalno snažnu i fizički jaku Vasojevku. Do Brankina mramora, progazismo stopama slavnih predaka, oreolom časti ovjenčanih vojvoda, bijelih orlova i sivih sokolova ovih plavih nebeskih visina, iznad svete zemlje Nemanjića – naglasila je Đukić Borojević, pročitavši svoju pjesmu o Branki.
Književnik Brano Otašević je naglasio kako se po četvrti put na Čakoru okupljaju da se podsjete dragog i čestitog lika Branke Radeve Đukić, što je uvijek bolno i tužno, ali i časno i svečano.
– Branka je postala simbol vremena, simbol otpora zlotvorima, simbol otpora neljudima, neljudskom i nečovječnom ponašanju. Niko sa ljudskim osjećanjima i ičim ljudskim u sebi ne bi volio da se zvjerstvo koje je nad Brankom počinjeno na ovaj dan, igdje ikome ikad više dogodi – istakao je Otašević.
Udruženje književnika „Sjeverac“ Nedjeljki Nedi Đukić Borojević, za neizmjerni učinak u očuvanju srpske tradicije, dodijelilo je povelju, koju joj je u ime udruženja uručio Branko Krković.N.V.


Sjećanje kroz pjesme i uz gusle

Istoričar Goran Kiković je istakao da je Branka Đukić otišla u legendu i u pjesmu, jer su o njoj ispjevane mnoge pjesme, pisane mnoge knjige, a guslari protekle 43 godine opjevali njenu tragediju.
– Naš cilj je da i ove, kao proteklih godina, obilježimo ovaj veliki dan i pomenemo našu Branku, kako se to radi svim velikanima. Danas se eto kroz priču i poeziju – kroz gusle, sjećamo i tih velikih junaka minulih vremena! Sjećamo se i Radomira Vešovića, koji je prije 106 godina oslobodio Dečane i zapalio onu svijeću za koju je carica Milica rekla da je zapali onaj ko oslobodi Kosovo i Metohiju. Naravno, vratiće se i naći ponovo neki Vešović koji će ponovo zapaliti svijeću u našim slobodnim Dečanima, a Komovi i Metohija, koje je Čakor vjekovima povezivao, uvijek su bili jedno i zajedno, i ako Bog da ubrzo će ponovo – istakao je Kiković.