-Čudni su putevi gospodnji. Brzo je vrijeme od slave do propasti, od života do smrti! Od biti i ne biti. E skoro sve ove stadijume u svojih, nešto više od 30 godina prošla je sportistkinja Daliborka Davidović iz Budve. Ne, nije ona Budvanka, ona je iz Budve pravila kakvu takvu sportsku karijeru, a inače je rođena Krajiškinja, protjerana sa ognjišta u toku zloglasne hrvatske Oluje. U Budvi je, svojevremeno našla luku spasa, sportsku sreću, satisfakciju i pokušala da osmisli život. Uspijevala je u tome dokle je bilo novca, dobrih ljudi i dobrih rezultata. Sada je Daliborka nigdje! Živi pod vedrim nebom, odnosno do juče, nešto stvari, koje joj, kako reče nijesu pokrali i oduzeli, smjestila je u gradskom klozetu u Budvi. Tu boravi i ona, Daliborka Davidović, višestruka prvakinja Crne Gore u polumaratonu, u trijatlonu, licencirani fitnes instruktor. Tu ne živi, već tu dolazi, kada drugi odu, da provede ostatak noći. U javnom klozetu!
Da li je to život dostojan čovjeku? Nije! Nije ni za koga a tek za šampiona jedne države, pa makar on bio i u polumaratonu ili olimpijskom trijatlonu. Nije to dostojno ni za koga, a kamo li za instruktora fitnesa i, pa kako god ko misli, sportistkinju koja se pela na pobjedničke tronove. Sportistkinju kojoj su kačili medalje, sportistkinju koja je, dokle je mogla i o životu sanjala, mnogima raznim vježbama uljepšavala dan, tijelo i duh.
Daliborka Davidović je na rubu egzistencije. Ona je, vjerujući da živi u ozbiljnoj državi, među ljudima od riječi, sa ljudima koji drže do sebe i poštuju druge ušla u teško rješiv problem. Daliborka je vjerujući svojim sportskim sposobnostima i vjerujući da će rad na kondiciji i oblikovanju tijela i duha trajati duži niz godina u Budvi ušla u kreditna zaduženja. Daliborka je, kako kaže: -„zbog vjerovanja ljudima prevarila ljude.” Spisak kome je dužna podugačak je i tačno, do u jednu paru, napisan. Daliborka se od tog spiska ne odvaja, ali ni od spiska imena ljudi koji su je kako kaže izvarali, sprave za fitnes trening, strujnjače, aparate..., mijenjajući brave na fitnes salama oduzeli. Ne odvaja se ni od spiska imena koji su je na ulicu i budvanski klozet izbacili, ni sada, kada kleči ispred medijskih kuća i moli (samo za to) da njena ispovijest ugleda svjetlost dana.
Takstativno nabraja imena na koja nosi žal i: „koji su trebali da vrednuju moje rezultate, moju sportsku biografiju, mene kao takmičara, ni manje ni više nego druge koje su nagrađivali za medalje istog sjaja”.
Daliborka Davidović je u životnoj nevolji. Njena ispovijest je užasavajuća svakom osjećajnom biću. U nadi da u ovoj državi ima takvih, Sportska redakcija dnevnika Dan apeluje da se „probude” i pomognu bespomoćnoj ženi koja, iz dostojanstva prema sportu ne traži za hljeb. A hljeba nema! Ne kuca na vrata moćnika a neki od njih su koristili usluge fitnes treninga i Daliborkine teretane! Ne moli jer se u dobre ljude i Boga nada. Ne moli jer u biti ljudi koje je Oluja „sagorela” nije da mole. Oni se uzdaju u pošten rad, svoje sposobnosti i vjeruju ljudima.
Da li je još uvijek tako? neka se zapita sportska i svakolika Crna Gora. Ako neko želi pomoći bespomoćnoj ženi „šampionki iz budvanskog klozeta” neka je kontaktira na telefon broj 069 539 379. Njoj je ostalo da se još može javiti. Odavno nema novca za nazvati, a kako stvari stoje u viteškoj državi i nema koga.
Veselin Drljević