Piše: Milenko Jovanović


Kako je moguće da se poslije toliko dugog političkog mraka sa jednom te istom partijskom strukturom na čelu Crne Gore odjednom nalazimo u situaciji da svi hoće da budu lideri,vođe. A to se posebno odnosi na najnoviji trend biću lider i formirati partiju bez obzira na veličinu i uticaj što je postao ideal u gori crnoj. Kako je profesor Miodrag Zec jednom rekao „ako je naše društvo neka vrsta čorbe, ovdje se svi otimaju za kutlaču i niko ne misli kako da samo jelo postane bolje!” Bojim se da je to problem sa poplavom lidera u Crnoj Gori.
Lider po definiciji biva onaj koji ima viziju, dugoročno opredjeljenje i strateški razmišlja. U tome da se dohvati kutlače, posebno ovdje gdje je čorbe sve manje, nema ništa strateško. Ima samo sebičnog političkog sljepila koje je posljedica mraka u kom živimo dvadesetpet godina. Taj mrak je tako očigledan da sada svako iole promišljen može da vam izlista greške crnogorske vlade i da logično zaključi: treba nam novi lider. Ali koliko je važno uočiti greške utoliko je važnije ponuditi nova rješenja, ne nuditi stari obrazac u novom ruhu jer građanima je najmanje to potrebno. Imate političare u Crnoj Gori čiji se razvoj u političkom smislu dešavao u diktaturi koju nazivaju tranzicionom demokratijom. Imate političare u Crnoj Gori koji su školovani u tranzicionim školama. Imate političare u Crnoj Gori koji stasavaju u medijskom mraku u kom se tačno zna kad i koje svjetlo može biti upaljeno. E to je kontekst koji ne može da rodi lidera koji razumije političke strukture pa onda i njihove tranzicijom izvitoperene oblike. To nije kontekst koji rađa kritičku misao. To nije sredina koja dozvoljava viziju. Sve ovo moguće je samo uprkos tako snažno ukorijenjenom sistemu zbog čega teško mogu da povjerujem da u Crnoj Gori zaista ima tako puno lidera koji jesu nosioci suštinskih promjena.
Kako stvari stoje, Crnoj Gori je očigledno potreban potpun oporavak, i postojeća struktura vlasti puca kao čir izlivajući sve gnojne gadosti koje je skupljala godinama. Juče je to bio SDP, a 20. juna će biti DPS. Da, potrebna je jasna vizija kako očistiti i kako potom njegovati pa tek onda razvijati tako ranjeno društvo. Da, znamo ko je kriv što smo tu gdje jesmo. Da, ovo vjerovatno i većina srednjoškolaca može da vam kaže, ali ih to ne čini liderima. Politika nije zabava za besposlene, kako je doživljava većina političara kod nas, to je odgovornost prema sadašnjosti i budućnosti društva kakvu malo koja druga profesija ima. Zato oprez kada kažete da nam je potreban novi lider, oprez kada vam se učini da je neko baš taj, jer sjetite se da je jedan dovoljan da pokvari sve - na utakmici sa Rusijom jedan navijač (ili divljak bolje rečeno) je bacio baklju zbog koje se cijela Crna Gora stidi , mada kod nas i „gospoda” iz loža bace po koji upaljač .
Tezu koju DPS beskrupulozno mijenja sve ovo vrijeme je da u demokratiji nije stvar u liderima, već u idejama koje podržava većina, lideri su zapravo samo glasnogovornici ili javni zagovarači tih ideja, odluke se donose u demokratskim reprezentativnim tijelima. To što naša vlada liči na lutkarsko pozorište koje pravi buku kako se ne bi čulo punjenje privatnih džepova u pozadini, e to valja mijenjati, e tu nam je potrebno da svaki pojedinac bude više autonoman, nisu nam potrebni oni koji bi samo da dohvate kutlaču. Možda neki tim promišljenih i opreznih kuvara ne bi bio loš izbor... Do tada možemo samo da gledamo predstavu i jednu istu postavku koja se navodno pred našim očima obračunava sa svojima, priređujući tako samo još jedno glasno izvođenje. Utišati ih, je dužnost ne jednog već svakog od nas. Možda ih PROTEST utiša da se konačno čuje glas mladosti i snage Crne Gore.