Pi­še: Bo­ris Jo­va­no­vić


Recimo, ako vam se pije pivo, nikada se ne zadržite na jednom. Ukoliko hoćete da vam život bude podnošljiviji, lakši čak, poželjno je da stutučite makar paket, da izmješate boje i perspektive, da se nadujete kao žaba na lokvanju ili krava u đetelini i da vam sve bude, onako potaman. Ovo je vrlo važan uslov, neophodan savjet za lakši život. I nikada ne razmišljajte o sjutrašnjem danu ili, ne dao Bog, mamurluku, jer kako rekoše pivopije, svakome danu dosta je svojih briga, o sjutrašnjici se ne razmišlja, a teolozi, vinopije, bi dosolili- sve je to u ingerenciji dobroga Boga, koji se takođe pokatkad opušta, jer je on, živi stvor, a svakom živom stvoru treba opuštanje, ukoliko postoji, naravski.
Elem, ukokoćen i ubeućen stvor nekako lakše živi iako mu je život i ovako i onako pretežak. Treba, dakle, cugati i čekati da se nešto desi ili ne desi. Vrlo je važno da ti, zemljače, bude svejedno da li će se nešto desiti ili se neće desiti, ukoliko želiš da te kroz život laka i srećna krila nose. Ako se nešto desi, to te se ionako ne tiče. Ukoliko se ništa ne dešava, još bolje, još lakše, zemljače, jer se, o užasa, moglo desiti nešto neprijatno. Dakle, drži se svoje pozicije i ne pačaj se u tuđe stvari, u tuđinske odnose. Ako si u hladu, ostani u hladu, tamo ti je i mjesto, ako si na žaropeku, ne idi u hlad, jer ne valja da mijenjaš poziciju, to može dovesti do nenadanih komplikacija i peripetija. Osim toga, treba da naučiš da ti bude svejedno da li si u hladovini ili na čelopeku, tu si, đe si i to nije tvoja briga. Mislim, ne bi bio tu da to tako ne treba. To je ionako odredio neko drugi na nekom važnijem mjestu. Da li je Bog ili je Milo, sasvim ti na isto dođe.
Ako te slučajno zbog nečega zaboli glava, znači da puno razmišljaš i da treba pod hitno obustaviti rad moždane mašinerije. Treba isprazniti glavu, jer ona ne služi glavobolji, već nečemu prijatnijem. Glava je šarena kugla, nestašna vrteška i spravica za slatko ludovanje. Što prije shvatiš-lakše ćeš živjeti. A ako već i moraš da razmišljaš i da dumaš, dragi zemljače, pokušaj da to odradiš tuđom glavom, jer je to i lagodnije i prirodnije i, naravno, mnogo manje košta. Tuđa pamet je uvijek na rasprodaji i obrni-okreni uvijek se isplati. Da je Onaj odozgore želio da razmišljaš i da saznaješ bio bi stari Grk, a ne novi Montenegrinac iliti neki izdušeni Srbin. Svako dobije svoj dio kolača, a ti se potrudi da baš tvoj bude najslađi. Znaš kako se to dobija i šta ti je činiti, pa prilegni i ne pomjeraj se. Ni fizički, ni mentalno.
Ako te, kojim teškim slučajem, zaboli stomak, to može biti i od piva. Možda je isuviše mlako, ali ne mari. Budi istrajan, jer sve prolazi, a stomak ostaje. Stomak i mora pokatkad da zaboli, mora ponekad da se javne, jer je to dokaz da si još tu, da si živ i hvala Onome, zdrav. Kad prestane stomak, sve je stalo. Stomak je mašina kojoj su se divili i bolji i pametniji od tebe. Dok je stomaka, ima nade, znaš to i sam.
Ako već, daleko bilo, brineš o nečemu, usmjeri oštricu brige, na donji dio tjelesne aparature, jer o ovome gornjem ima ko da brine. Donje je važno, a gornje je obrni-okreni osuđeno na odumiranje. Svaki višak, zemljače, sparuška se i uvene, kao što nestane u bezdanu sve ono što i nikada ničemu nije služilo. Slijepo crijevo i ćoravi mozak se vrlo lako otklanjaju hirurškim putem, osobito ovo drugo, a pogotovu pod anestezijom.
I smješkaj se što više i ne traži razloga za to. Ako imaš malo bradice, smješkaj se i gladi bradicu, jer to ostavlja utisak, osmjehnuti zemljače. Misliće zabrinuti da si dosegnuo nešto i dohvatio se nečega i zavist će im zagorčiti dan. Dakle, osmjehuj se i pusti bradicu ukoliko je već nemaš. I ako se zgodi neka tuga i nevolja, neki jad i muka, osmjehuj se, zemljače, jer sve dođe i prođe, a tvoj osmijeh obasjava život vječni.
Pusti njih i njihove zapentljancije. Neka se utapaju u tuđim i u sopstvenim jadima, to je njihova stvar. Gledaj tu povorku nezadovoljnika i neprebolnika i osmjehuj se starački-mudrački, jer će povorka proći, a ti ćeš ostati na krilima višega smisla i nebozemnog trajanja. Znaš da sluđenici na svakoj raskrsnici izaberu pogrešan put i zato se ne primičeš nijednoj raskrsnici, i zato nemaš nijedan izbor. Ako bi izabrao pogrešno bi izabrao i zato je nebiranje tvoj jedini izbor. To ne može svako, to mogu samo odabrani i zato ti se potajno dive, divni zemljače.
Proći će ih trzaj i koprc, smiriće se prije ili kasnije, neki će priznati da ih nema, drugi će reći da ih nikada nije ni bilo, survaće se u tišinu svi koji kojevitezaju, prekriće prašina zaborava sve koji deru grlo i pljuju krv, razaraće jedni drugima i kuće i bogomolje, nadgornjavaće se u mržnji i srdžbi, a ti ćeš i dalje biti tamo gdje si sada. Bićeš tamo odakle se nikad nijesi ni pomjerao. I zaboljeće te stomak. Ne zbog njih, već od mlakog piva.
A kada sve prestane i nestane, naruči još jedno i ne izlazi iz sopstvene sijenke jer metak lutalica nije šareni leptir.(Autor je književnik)