Piše: Magda Peternek


„Još litar jedan dobrog vina dajte nama vi"-samo je jedan od stihova namijenjen ovom piću. Volim tu starogradsku pjesmu,jer ima dušu, a i vraća u neka ljepša i srećnija vremena. Volim i crno vino, jer sam sigurna da su njegovi sastojci zaista zdravi. U to nas uvjeravaju i doktori. Ali, OPREZ! Postoji granica preko koje se ne smije preći! Iako nisam neki ljubitelj bilo kakvih granica,kada je riječ o alkoholu, ona jednostavno mora postojati i mora se poštovati.
Desilo nam se, sigurno svima da je bar jednom pređemo i da zakoračimo na onu drugu "zaljuljanu" stranu. Ne mislim da je to neki grijeh i da ga moramo iskajavati, ali važno je da moramo znati, da na taj put ne krećemo često. U protivnom neće nam biti povratka.Ostaćemo zauvijek taoci ove opake i nemilosrdne bolesti zvane alkoholizam. Nažalost, kod nas je alkohol i dalje najrasprostranjenija psihoaktivna supstanca sa visokim stepenom tolerancije,iako se po oboljevanju i smrtnosti nalazi na trećem mjestu, odmah iza kardiovaskularnih i malignih oboljenja.Zbog masovne rasprostranjenosti i posledica do kojih dovodi, alkoholizam je pojava koju treba posmatrati kao i svaku drugu bolest. On je globalni problem, a s obzirom na to da se na alkohol često gleda kao na sredstvo opuštanja i relaksacije, u svijesti ljudi ne postoji ona bitna granica o pretjerivanju, pogotovo ne u svijesti mladih, koji najčešće posežu za čašicom, kako bi se bolje osjećali u društvu ili potvrdili pripadnost izabranoj grupi. S obzirom na to da je riječ o ozbiljnoj bolesti, na alkoholizam se ne može gledati samo kao na lošu naviku. Najveći stepen konzumiranja alkohola po glavi stanovnika jeste u Evropi. Na planetarnom nivou problem sa alkoholizmom ima između 10 i 15 odsto punoljetnog stanovništva.U Evropi, najvećem potrošaču alkohola Srbija, a bogami i Crna Gora su u samom vrhu ove ljestvice, sa prosjekom od 11 litara potrošenog čistog alkohola, po glavi stanovnika! Da bi se razumjelo koliko je to mnogo alkohola, dovoljno je iznijeti podatak da je na svjetskom nivou prosjek potrošnje šest litara! Međutim,uprkos svim pokazateljima o ozbiljnosti problema vezanih za alkoholizam i posledicama do kojih dovodi,ovo je i dalje bolest sa najnižom stopom liječenja u odnosu na sva druga mentalna oboljenja. Uvijek se postavlja pitanje-kako se postaje alkoholičar? U početku konzumiranja povećava se dnevna doza unošenja alkohola, pa se često kaže-"Što više pijem, manje se opijam". Tolerancija prema alkoholu postaje veća i prag osjetljivosti viši. Samim tim i količina alkohola koja se unosi postaje veća. Epilog svega jeste oštećenje organa, kao što su ciroza jetre,proširene vene jednjaka, bolesti gušterače, alkoholne neuropatije itd. Dolazi i do poremećenog psihičkog stanja, gdje su neki procesi nepovratni.
Socijalne posledice alkoholičara su pored problema u porodici i problemi na radnom mjestu, gubitak prijatelja, oduzimanje vozačke dozvole, konflikti u društvu itd. Ono što je veoma bitno jeste ne dozvoliti da bilo koji problem „umočimo" u alkohol. U početku to izgleda kao olakšanje, ali upravo zbog toga prelazi u naviku. Vrlo brzo alkohol počinje da upravlja osobom i njenim ponašanjem. Umne sposobnosti se smanjuju, tjelesni simptomi i posledice su vidljivi.Takođe je vrlo bitno znati da ne postoji konzumiranje alkohola bez rizika od zavisnosti. Alkoholizam se javlja i u mnogim porodicama gdje ljekari pored genetskog efekta vide i sliku roditelja kao najvećeg uticaja na razvoj djeteta, te osjećaj pripadnosti grupi gdje se prilagođava navikama ostalih. Iako se alkoholizam uglavnom vezuje za muškarce, on je sve više zastupljen i kod žena.On kod žena predstavlja poseban socijalno medicinski problem s obzirom na biološku ulogu koju žena ima u porodici i društvu. Tek šezdesetih godina ovog veka objavljene su prve studije o ženama alkoholičarima koje nagovještavaju da je žena alkoholičar donekle bolesnija od muškarca alkoholičara jer je ona psihološki konfuznija i konfliktnija ličnost.Kao takva ona ne može da bude dobra ni majka, ni supruga, ni vaspitač, ni saradnik.Žena alkoholičar ne može ni seksualno da se kontroliše, bar onako kako to tradicionalno moralna pravila propisuju i zahtijevaju.Bilo da je razlog njenom posrtanju i prepuštanju alkoholu-usamljenost, nesigurnost, nisko samopoštovanje, stres itd. ne može se apsolutno ničim opravdati.
Zato,popijte čašu vina, onako za dušu i za užitak.Ne rješavajte probleme onom drugom, jer ih nikada tako nećete riješiti.Ne opijajte se alkoholom. Opijte se nečijom ljubavlju. Vjerujte to je najslađe "pijanstvo".Za ljubav dižem čašu! I ja i moj bič. Jer alkoholizam je kič.
(Autor je pjesnik)