Piše: akademik Zoran Lakić
Odavno je znano da je srpsko pitanje mnogo šire od prostora koji naseljava taj narod. Ono se najviše tiče Srba i Srbije. Ali, i prostora prethodne Jugoslavije, cijelog Balkana, pa i Evrope, i čitave planete. Srpsko pitanje je odavno evropsko, pa i svjetko pitanje. Vrelih julskih dana ove godine dospjelo je i do Savjeta bezbjednosti, najreprezentativnijeg tijela UN – ne da smiri tenzije, već da ponovo potpali neprijateljstvo naroda. Ti isti „zagovornici mira“ i dosad su Balkan proglašavali „buretom baruta“. Smatrali su ga „ničijom zemljom“, a u stvari si nastojali da Balkan ne pripada njegovim vjekovnim stanovnicima. Htjeli su i ranije i sada da „zavode red“ po principu kompromitovanog „Milosrdnog anđela“ iz 1999. godine, koji je usmrtio na hiljade nevinih i nanio nemjerljivu materijalnu štetu svima. Sada se zemlje s prostora nekadašnje zajedničke države Jugoslavije međusobno tužakaju, tražeći nadoknadu materijalne štete jedna od druge. Niko još nije utužio glavnog vinovnika tih nesreća – NATO, pa njegove članice kreću u novu hajku protiv balkanskih naroda, označavajući Srbiju i srpski narod, ma gdje bio, za osnovnog krivca ranijih krvavih događaja.
Dvadeset godina krhkog mira na uvijek nemirnom Balkanu, ponudile su njegovim narodima dragocjeno iskustvo. Sve brojniji su upozoravajući glasovi o tome šta su dosad smislili balkanski „prijatelji“. Prvo su nam otkrili svu bestijalnost NATO kampanje 1999. godine, ma i ove današnje kampanje – aktuelne i štetočinačke, bez obzira na tragično iskustvo odranije – na ubijene, osakaćene, oboljele, osiromašene i ojađene. Sve više ih je koji „peru ruke“ od već ogoljelih nedjela koja su vješto prikrivali punih dvadeset godina. S porastom islamskog terorizma mnogo toga se može vidjeti čak i golim okom. Javljaju se i oni kojima je dirigovana međunarodna javnost odavno bila oduzela riječ. U istu ravan s islamistima stavljaju i „američko carstvo“. Konačno su shvatili da je takozvani jugo-problem iz devedesetih mnogo složeniji nego što su ga prikazivali. Mnogi intelektualci koji su dijabolizirali Srbe i Srbiju iz doba Slobodana Miloševića – danas su diskreditovani (Bernar Anrilevi ili Bernar Kušner). Pomalo zaboravljeni filozof Danijel Šifer ukazuje da su Srbi među prvima ukazali na opasnost od radikalnog islamizma. Tek sada se shvata kroz šta su sve Srbi prošli u proteklih 20 godina. Jedna narodna poslovica kaže da je velika greška prerano biti u pravu.
Brojne državice nastale na prostoru nekada moćne i ugledne Jugoslavije još uvijek su ispod onoga što su bile u zajedničkoj državi. I sve su ljute jedna na drugu. Prema ocjeni specijalista, nisu ni bliže ni dalje od pomirenja na kome tobože svi rade evo 20 godina. Sve su zapale u duboku ekonomsku krizu, koja se radikalizuje evidentnom migracijom stanovništva i drugim pokazateljima – da ih ne nabrajamo; dobro su znane – od poodavno. Još bolje je poznata i prikrivena destabilizirajuća politika i političke igre velikih – SAD, Engleske i Njemačke.
Nakon 20 godina krhkog mira i nakon neuspjele podvale – preko propale rezolucije o Srebrenici u UN, preko skandala pripremljenog u slavu umorenih u Srebrenici koji se izrodio u nešto još gore, konačno je mnogo toga postalo jasno; vidljivo golim okom. Prije svega, zle namjere „mirotvoraca“, koji i danas terorišu Balkan – svako iz svojih vrlo uskih interesa. Narod je to konačno shvatio. Njegovi zvaničnici ne ocjenjuju događaje na način kako ih narod vidi! To je dragocjeno iskustvo koje nema cijenu! I još nešto: Crna Gora je istorijski – slovenska i pravoslavna, danas višenacionalna i multikonfesionalna. Umjesto što teži da se zvanično udalji od Moskve, morala bi da se založi da se Evropska unija približi Rusiji, a ne da joj zavodi sankcije. Dobro bi bilo da se sve više udaljava od svog političkog mentora – SAD; jer Amerika nije Evropa, koja se danas izgrađuje po mnogo čemu po modelu SAD. Evropa, a ne SAD promovisala je demokratiju i slobodu kao bogatstvo čitavog svijeta.
Pomirenje zavađenih naroda na Balkanu nije samo etičko pitanje i pitanje mentaliteta već isto tako, ili još više, ekonomsko i svako drugo pitanje. Pitanje prosperiteta i budućnosti svih na planeti. Boljeg života za sve! Trajnog mira i makar podnošljivog suživota.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.