Piše: Dragan Mraović
Evropa je imala humani kapitalizam do devedesetih godina prošlog vijeka. Radnici su imali prava i na odlučivanje, na stanove, na godišnje odmore, na osmočasovno radno vrijeme, otpuštanje nije bilo moguće po ćefu poslodavaca, ulagalo se u školstvo, zdravstvo, kulturu. Težilo se humanizaciji radnog procesa. Primjera radi, „Fiat’’ je u to doba organizovao montažu vozila po sistemu „ostrva“. Naime, rad na montažnoj liniji znači bezbrojno ponavljanje samo jedne proste operacije, recimo da se zavije par vijaka na bloku motora, pa negativno utiče na psihu radnika. „Ostrva“ su značila da se na pokretnim platformama, koje su navođene putem magnetih linija u podu, vrši montaža cijele grupe, recimo motora. Radnici su morali biti visokokvalifikovani, ali su obavljali mnogo operacija i nije bilo monotonije. Posle završetka montaže motora, „ostrvo“ je samohodno odlazilo do druge grupe radnika koja je montirala mjenjač, itd.
Jugoslavija je gradila socijalnu državu i davalo se mnogo na školstvo, zdravstvo, kulturu, a radnike je od samovolje direktora štitio niz mehanizama. Istovremeno, oni su kontrolisali rad rukovodilaca preko radničkih savjeta i kontrola, pa nije bilo ovakvih lopova na položajima kakve imamo danas.
Ali, to je sve prošlost u koju nam naši političari ne daju da gledamo, jer moramo da se okrenemo evroatlantskoj budućnosti. Ta neoliberalna budućnost je zakucala na naša vrata tako što se počelo od ukidanja socijalnih prava, uništavanja nacionalne kulture, srozavanja zdravstva, a stiglo do mešetara i lopova na vlasti. Ljudsko dostojanstvo je zgaženo. Pričaju nam o budućnosti, a vraćaju nas u pelene!
Radnici fabrike „Jure“ u Leskovcu moraju da kupuju pelene za odrasle jer nemaju pravo na odlazak u toalet. Stoje kraj mašine i piške u pantalone. A može da bude i gore. Ne smiju da se bune jer dobijaju otkaz.
U SAD šefovi ne daju radnicima da idu u toalet jer moraju da održavaju prevelike ritmove proizvodnje, pa se oni snalaze tako što smanjuju ispod minimuma unos tečnosti što je opasno po zdravlje. Nose pelene u koje piške, a i više od toga. Zato su izloženi urinarnim infekcijama, a posebno trudnice i žene u periodu menstruacije. To su ljudska prava koja uživaju američki radnici u neoliberalizmu u koji srljaju naše političke marionete.
Naravno, u ‘’Juri’’ i u SAD menadžeri negiraju ovu pojavu, jer oni to navodno ne naređuju, već samo savjetuju da radnici nose pelene. Radnici se ne usuđuju da javno kažu da ne smiju u toalet, jer dobijaju otkaz. Sve to se prikazuje kao neka sporadična neregularnost u „savršenom“ demokratskom neoliberalizmu. A u stvari ne radi se ni o kakvoj izolovanoj neregularnosti, već je takvo ponašanje prema radnicima suština te antisocijalne i antihumane kontradikcije kakva je neoliberalni kapitalizam ili, da budemo jasniji, evroatlantski iskaz licemjerne priče o ljudskim pravima.
Uostalom, ta sintagma „ljudska prava“ je velika prevara, jer ona služi samo da zamagli suštinsku potrebu ljudi, a to su „socijalna prava“. Nema ljudskih prava bez socijalnih prava, a njih u evroatlantizmu i neoliberalizmu nema, pa se zato insistira na ispraznoj floskuli „ljudska prava“ u koja spada i pravo da čovjek bude ponižen do te mjere da piški u pelene na radnom mjestu.
Radnik se svodi na roba koji ne kida svoje lance, jer ga plaše da nema drugačijeg života, ali ako ga ipak ima, van neoliberalizma, onda je on gori i od pelena. Tako totalitarizam i diktatura evroatlantista ruše svijet univerzalne slobode. Zato je vrijeme da se prošlost ponovi: „Ustajte, prezreni na svijetu...“
(Autor je bivši generalni konzul SRJ u Bariju)