PIŠE: dr TEODOR KARASIK
Donald J. Tramp stvorio je pravu senzaciju kada je povezao performanse članica NATO-a s podrškom i zaštitom SAD-a. Pokrivanje američkih troškova odbrane je najvažniji aspekt novog odbrambenog ugovora koji Tramp predlaže Evropi. Osim toga, sprečavanje širenja korupcije i kriminala takođe treba da bude kriterijum za izbor novog člana koji hoće da se pridruži Sjevernoatlantskom savezu.
U decembru 2016.godine NATO je izrazio namjeru da Crna Gora bude 29. član. Iako je vojska ove balkanske zemlje mala, sa manje od 3.000 vojnika, NATO insistira na uključivanju da podupre Balkan, a posebno Crnu Goru, protiv Rusije i njenog uticaja u istočnoj Evropi.
Međutim, prije nego što Crna Gora bude pridružena savezu, američki Senat treba da zahtijeva da uslov i saglasnost za članstvo u NATO-u bude da premijer Milo Đukanović prestane da vlada balkanskom zemljom, a vlasti moraju da spriječe korupciju i nezakonite aktivnosti.
Pristupanje Crne Gore iritira Rusiju – što je nešto što Donald J. Tramp ne bi odobrio. Osim toga, budući da je mala i prilično siromašna zemlja, njen ekonomski doprinos evropskoj bezbjednosti je minimalan.
Naslednik predsjednika Baraka Obame moraće da se bori sa ovom krajnje problematičnom situacijom. Klintonovo predsjedništvo bi vjerovatno nastavilo da sarađuje sa kriminalnim Đukanovićem, dok Trampova administracija može da skine Crnu Goru sa NATO rasporeda, ne želeći da iritira Kremlj nepotrebno.
Navodi o korumipranom Đukanoviću bi ojačali adute za Trampov kritički pristup članstvu Crne Gore u NATO, a ojačali bi i njegove pozive za ponovno ispitivanje NATO ciljeva, misija, i podjele tereta.
Ako Crna Gora uđe u NATO u sadašnjem stanju, Podgorica bi mogla da bude najslabija karika u savezu. Ova zemlja je prepuna korupcije na najvišim nivoima vlasti.
Đukanović, poznat kao „otac crnogorske nacije", jedan je od najkorumpiranijih svjetskih lidera. Đukanović i njegova porodica tretiraju Crnu Goru kao feud, gdje pohlepa i nasilje idu ruku pod ruku. To nije prihvatljivo za jednog lidera države kandidata za članstvo u NATO, koji posjeduje ili kontroliše imovinu i akcije kompanija u vrijednosti od najmanje 14,7 miliona dolara.
Ime premijera je povezivano i sa ubistvom urednika opozicionog medija „Dan” Duška Jovanovića, koji je razotkrio kriminalne aktivnosti i prevare Đukanovića. Naknadni nasilni napadi na crnogorske novinare koji pokušavaju da doprinesu transparentnosti u Crnoj Gori su norma. Poruka je: „Zatvori usta ili se suoči sa posledicama".
Sredinom 2000-ih godina italijanska služba za borbu protiv mafije navodno je istraživala lidera Crne Gore i njegovi ortake u poslu krijumčarenja cigareta, vrijednog milijardu dolara. U tome su učestvovale italijanske mafijaške familije Sakra Korona Unita i Kamora. Navodna krivična aktivnost datira još iz 1990-ih godina. Đukanović ima diplomatski imunitet i stoga izbjegava procesuiranje.
Đukanović je navodno iskoristio privatizaciju telekomunikacione industrije ove male balkanske zemlje da njega i njegovu porodicu obogati. Ovaj crnogorski političar-oligarh je učestvovao u korupcionaškoj šemi sa mađarskom firmom, gdje je njegova sestra Ana Kolarević, navodno pomogla da steknu akcije državne firme crnogorskog Telekoma. ''Mađarova'' kompanija -roditelj, ''Dojče Telekom'' u Njemačkoj, bio je takođe učesnik.
Ovaj incident nije misterija: Ministarstvo pravde SAD i Komisija za hartije od vrijednosti (SEC), istraživali su ''Mađar'' i ''Dojče Telekom'', jer su to kompanije kojima se trguje na njujorškoj berzi. Kompanije su morale da plate skoro 64 miliona dolara u krivičnim kaznama. Naime, ''Mađar Telekom'' je priznao podmićivanje dva vladina zvaničnika i sestre gospodina Đukanovića.
Jasno, Đukanović i njegova porodica kontrolišu sve finansijske poluge u Crnoj Gori. Još 2010. godine, ''Prajsvoterhaus'' je ispitivao Prvu banku, koja je pod kontrolom porodice Đukanović. Revizija je navela da je najveći dio novca koji je deponovan u banci iz javnih sredstava, dok su dvije trećine kredita bez kamate otišli Đukanovićima i njihovim bliskim saradnicima, uključujući i Stanka Subotića, koji je bio osumnjičen od italijanske službe za borbu protiv mafije, i osuđenog narko-dilera Darka Šarića.
Ova navodna masovna bankarska prevara slabi državu. Krijumčarenje oružja širom Balkana, gdje je Crna Gora epicentar, vjerovatno je još teža briga od finansijskih malverzacija Đukanovića, za ovu potencijalnu članicu NATO-a.
Vojni magacini Crne Gore trenutno sadrže više od 4,1 miliona tona jugoslovenskog oružja, što je jasno kršenje pravila sigurnosti i bezbjednosti.
Depeša iz ambasade SAD od 2007.godine, otkrivena od Vikiliksa, navodi da je „nekoliko grupa u Crnoj Gori koje se bave uglavnom švercom droge i oružja povezano sa kriminalcima iz susjednih zemalja, Zapadne Evrope i Južne Amerike." Do današnjeg dana, ove mreže nastavljaju da traže oružje iz bilo kog izvora na Balkanu, uključujući Crnu Goru.
Uprkos blistavom izvještaju iz američkog Stejt dipartmenta o antiterorističkoj sposobnosti Crne Gore, ISIS teroristički napadi u Nici, Briselu, Parizu i drugdje, stavljaju države EU na prvu liniji borbe protiv ekstremista. Oružje iz Crne Gore ne bi trebalo da bude dostavljano u zone smrti, pod Đukanovićevim nadzorom.
Devedeset odsto ilegalnog oružja u Belgiji potiče iz Crne Gore i drugih balkanskih zemalja. Građani Crne Gore prodaju oružje od Damaska do Pariza. Još prije dvije decenije, ova mala balkanska zemlja snabdijevala je oružjem Sadama Huseina. Iako je vlada tvrdila da je uništila milione komada oružja u Crnoj Gori, milioni ostaju za prodaju.
U svjetlu ovih dokaza, Senat treba da raskrinka Đukanovićev režim, postavljajući njegov odlazak kao uslov svih uslova za članstvo Crne Gore u NATO-u. Crnogorski bos sebe bogati, dok širi toksično okruženje, neophodno za širenje organizovanog kriminala i korupcije. Vrijeme je za Senat da očisti Crnu Goru prije nego što uđe u NATO.
(Autor je viši saradnik u Institutu Leksington i stručnjak za nacionalnu bezbjednost, specijalizovan za Evropu i za Bliski istok)
Preveo: Marko Vešović