Piše: Elmir Đoković
Svakodnevno susrećem mnoge ljude, razgovaramo, razmjenjujemo iskustva, misli. Većina ima svoje mišljenje o svemu: politici, životu, sportu, vjerskim pitanjima, ponašanju drugoga, tuđim odlukama, što je neko trebao ili nije trebao. Ponekad mi se čini da sam okružen izuzetno mudrim i pametnim ljudima! Negdje sam pročitao da je današnje vrijeme – vrijeme inflacije riječi i devalvacije misli. I zbilja zar nije tako? S kim god da razgovaram, imam osjećaj da svi sve znaju.. Život me uči da misao, koju ću kasnije izgovoriti, nastaje u tišini. A koliko puta sam se povukao u tišinu? Koliko su moje misli DOMIŠLjENE?
Pitam se – na osnovu čega ja svoje riječi temeljim, na kojim spoznajama, informacijama, promišljanjima? Naše riječi trebaju se „roditi“, trebaju se domisliti. To nastaje u tišini. U svim svjetskim religijama meditacija, osama, tišina je jako važna. A mi kao da se bojimo tišine, ćutanja, mira. U automobilu odmah palimo radio kod kuće palimo televizore, kompjutere, telefon je stalno uključen, samo da ne bude mir, nešto mora „raditi“… Zvuči malo kontradiktorno ali naše riječi trebaju biti hranjene našim ćutanjem. Trebaju nastati u tišini i tek tada će one imati težinu i važnost. U razgovorima nam se dogodi da jedni druge slušamo ali ne čujemo. Dok neko o nečemu govori mi često vrtimo svoj film, ne slušajući pažljivo sagovornika, nego samo čekamo reći ono što mi mislimo. Ali, kako kaže narodna mudrost, uvijek možemo reći nešto što smo prećutali, ali nikada povući ono što smo rekli. Riječi mogu tješiti, bodriti, dizati, liječiti ali isto tako i ranjavati, uništavati, vrijeđati. Prečesto čujemo da drugima treba „istresti istinu u lice“. Pitam se, šta je istina? Je li moja istina jedina prava istina ili i taj drugi ima svoju istinu, svoj doživljaj te iste stvarnosti. Vjerovatno vam je poznata anegdota o Sokratu i njegovom učeniku koji je htio mudrom učitelju ispričati nešto o njegovom znancu.
Prije nego je počeo pričati, Sokrat ga je upitao je li to što će reći prosijao kroz tri sita: sito istine, sito dobrote i sito koristi? (Priča se zove ,,TRI SITA’’). A danas, kroz koja se sita danas sije? Današnja sita kao da imaju neke druge vrijednosti; sito spektakularnosti, sito senzacije, sito tuđih slabosti, mana … Vrijeme je da počnemo prosijavati svoje riječi. Možda bi bilo zgodno da jedna od naših odluka bude da ćemo manje pričati a više slušati. To prvenstveno želim sebi a potom i vama. Završiću citatom: “Rijetko ćeš se pokajati zbog onog što si prećutao, i veoma često ćeš se pokajati zbog onoga što si rekao, i još češće bi se kajao kad bi znao sve posljedice svojih riječi.” (Tolstoj)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.