- Piše: Borivoje Ćetković
Odluka EU, Amerike i NATO-a da priznaju nezavisnost Kosova, a da to pravo ne daju Kataloniji, govori ne samo o dvostrukim mjerilima u međunarodnim odnosima , već i o njihovom velikom licemjerju, nemoralu i nečistoj savjesti- ako je imaju. Podrška koju su albanskim separatistima na Kosmetu dali Amerika, NATO i vodeće zemlje EU 1999, 2004. i 2008. nema uporišta u međunarodnom pravu.
Međutim, za Španiju važe drugi standardi koji nijesu važili za Srbiju. Prije devet godina oni nijesu poštovali integritet Srbije, a sada traže od srpskog državnog rukovodstva da poštuje nezavisnost Kosova! Pozivajući se se na međunarodno pravo( i ne želeći da se miješaju u unutrašnje odnose suverene zemlje), zapadne sile su podržale Španiju-nijesu priznale Kataloniji pravo na otcjepljenje i referendum na toj teritoriji proglasile su neustavnim ( nelegalnim) činom. Da bi spriječila secesiju, španska država je pribjegla nasilju.S druge strane, samoproglašena nezavisnost Kosova dobila je široku podršku
U Kataloniji separatisti nijesu metka ispalili –održan je referendum , ( za Madrid nelegalan) masovno se protestovalo na ulicama. Dakle, referendum u Kataloniji je nelegalan, ali je onaj na Kosmetu , održan 1991, kada se glasalo po podrumima i stanovima, proglašen legalnim. Nelegalan je bio i tzv.Kačanički ustav.
U odbrani svoga naroda i države od zločinačke NATO agresije, u haškom nazovi sudu 11. decembra 2001. godine Slobodan Milošević naveo je podatke da su teroristi ubili Albanaca dva i po puta više u 1988. godini, nego što su ubili Srba. Ubijali su Albance koji su bili policajci, koji su bili poštari, koji su bili šumari, koji su bili penzioneri- samo zato što idu da primaju državnu penziju. Dakle, nastojali su da zavedu teror među Albancima i da ubiju što više Srba. Teror i progoni su nastavljeni i nakon dolaska zaštitnih snaga U N. Od dolaska, navodno, zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija koje su po Rezoluciji 1244 bile dužne da svakom građaninu Kosova garantuju ličnu i imovinsku sigurnost i bezbjednost. albanski teroristi su pod njihovom zaštitom istjerali 350.000 ljudi , više desetina kuća spalili.Nekada po 50, po 60, nekada sve srpske kuće u selima, sve pred očima trupa koje su u stvari okupacione trupe i došle su tamo, samo pod zastavom Ujedinjenih nacija, da bi se preko noći pretvorile u okupacione trupe, i saveznike terorista, i nastavili da budu saveznici tih istih terororista koji su toliko ljudi poklali, pobili, popalili. I dan danas! I kažu „da nisu imali u vidu da se to događa”.
Separatizam kosovskih Albanaca ima svoje duboke istorijske korijene- datira mnogo prije famozne 8. sjednice CK SKS, Memoranduma SANU i Miloševićevog “diktatorskog” režima. Više od 100 godina njihovi ciljevi su isti, nepromijenjeni- hoće nezavisnu državu.
Da bi spriječila oslobađanje i ujedinjavanje Srba i da uspostavi kontrolu nad Balkanom , Austro- Ugarska 1878. godine formira Prizrensku ligu i podržava stvaranje albanske države.
Opet kao nekada posle Berlinskog kongresa (1878. god.) svjetski moćnici i danas crtaju granice na Balkanu.
Svojih „pet minuta” albanski secesionisti dočekali su u II svjetskom ratu. Nakon kapitulacije Jugoslavije, aprila 1941. godine Kosovo su podijelili okupatori. Italija je prigrabila najveći dio na jugozapadu istupajući kao” osloboditelj Albanaca”, „tvorac Velike Albanije”, koju je stavila pod svoju upravu u Tirani.
U toku rata formirana je albanska organizacija Bali Kombeter, koja je pomagala okupatoru protiv NOP Jugoslavije.
Po okupaciji Jugoslavije, 1941.godine, prvog dana u okupiranoj Kosovskoj Mitrovici, njemački general Eberhard, okupljenim šiptarskim vođama je saopštio:” Od danas, Srbi su van zakona!” Započeo je nečuveni teror i masakar. Srbi su ubijani na ulici, u domovima , na pijacama...Tada se ,sa Kosmeta iselilo preko dvesta hiljada Srba, a isto toliko se Ljudi iz Albanije naselilo u srpske domove, opljačkalo njihovu imovinu.
Nakon petoktobarskog puča 2000. godine, Vojislav Koštunica zajedno sa crnogorskim separatistima, uz mentorstvo H. Solane, SR Jugoslaviju su “ bacili u mutnu Maricu”, stvorili državu sa dva imena (Srbija i Crna Gora), koja nema kontinuitet sa SRJ i SFRJ i time obesnažili Rezoluciju 1244. I njihova odluka da se kosmetsko pitanje rješava u EU, a ne u UN pomogla je otimanje Kosmeta.
Na Srbiju se vrši pritisak- ucjenjuje se i uslovljava. Vjerni saveznik albanskih secesionista Amerika traži da se dijalog između Beograda i Prištine završi za 18 mjeseci, a poslije toga treba da uslijedi međunarodna konferencija, ali bez Rusije.
Srbija ne može silom da integriše Ki M u svoje granice,a to što može jeste da ne prizna nasilnu secesiju kosovskih Albanaca.
Jedno je sigurno:čvor se, dakle, ne može razmrsiti priznanjem nezavisnosti , jer bi Srbija time pomogla integraciju Kosova i Albanije ( njihov krajnji cilj) , a to bi dovelo do velike nestabilnosti i sukoba na Balkanu.