- Piše: Milutin Mićović

(Miodragu
Bulatoviću)
Treba imati distancu prema svojim mislima, kaže mi učitelj života. „Jer ti i tvoja misao, nijeste nikad isto. Recimo, ako imaš crne misli, nikad ne treba da dopustiš sebi, - da je to samo to, i da si ti to. To jeste to, ali to je i nešto što sad ne vidiš, jer su te preplavile crne misli. Te crne misli, često su samo neki poklopac, koji te je trenutno poklopio, a unutra još ne znaš šta se kuva. Pod tim poklopcem mogu da se upravo tada začinju svijetle misli“.
„Da, kažem, može biti i tako, ali crne misli dok pritiskaju, dok šire svoje carstvo, imaju vlast, i negiranjem samo bi čovjek ulazio u još viši apsurd“.
„Naravno, ne treba ništa negirati, nego upravo prihvatiti, ali kao dionicu na putu, koja se pretvorila u tunel. Budi spreman da dugo ideš podzemnim prolazima, posebno ako živiš u Crnoj Gori. Još više, ako voliš ovu nesrećnu Crnu Goru, koja ne nosi samo naše unutrašnje nesporazume, nego i njena osramoćena brda i planine. Evo, osramoćen je Lovćen prije stotinu godina, a sad mjerkaju da osramote i Durmitor i Sinjajevinu, da od njih naprave nove Prokletije. Oni koji ponižavaju Crnu Goru paze na simboliku, nijesu oni seljaci. Jer nije jednako postaviti NATO hangare, recimo u Tuzima, ili na Sinjajevini. Za NATO mnogo je važnije i znakovitije da te hangare postave na Sinjajevini, ili na durmitorskoj visoravni, nego, recimo, u Zeti, ili na Grahovu. Nije to samo zbog boljih strateških pozicija, jasnijih vidika, i bolje geostrateške preglednosti i, naravno, bržeg zagađenja crnogorskog vazduha - nego to je i zbog simboličnog zaposjedanja glave Crne Gore. Kad se zaposjedne glava, tjelesina se sama preda. Jedva čeka da legne. A već je crnogorska glava zaposjednuta. Slušaj šta pričaju, kako misle, kakvim se dostignućima uzbuđuju, šta kod njih proizvodi ekstazu, i preljubno podaništvo. Toliko je zaposjednuta crnogorska glava NATO paktom, da je veće sve u njoj preokrenuto, to jest - natoizirano. Što je bilo gore, sad je dolje. Već su smislili pjesme njegovoj spasilačkoj misiji, njegovom velikom čovjekoljublju, njegovom bogatstvu, koje se izobilno uliva u Crnu Goru. Kažu, vidno postaje bogatija, moćnija - a unutra, u njenom jado- narodu, narastaju mrak, poniženje, ćeranje, progonjenje, isleđivanje, zatvaranje, riječju - ljudi jedne krvi i jezika više jedan drugoga očima ne mogu vidjeti. Postadosmo neprijatelji i krvnici jedan drugome, sve da bi učinili dobrodošlicu onima koji nas ne računaju u ljude, nego u sluge.
Da čovjek pomisli da se smišljeno radi na kolektivnoj eutanaziji, koju treba prihvatati, uz ideološke narkotike, bezbolno, i s radošću. Na Javnom servisu stalno puštaju muziku zla. Na Kosovu, u Ukrajini izbijaju gejziri mržnje i svenarodnog zla, a s državnih radio i TV stanica čuju se horovi: Blagosloven jesi Gospodi koji podižeš ponižene i uvrijeđene, blagosloven jesi Gospodi koji razbijaš glavu hijenama i tigrovima koji su nam čerečili srca, vjekovima. Ovo zlo donosi pravdu, ova pobjeda donosi vaskrsenje. Ustajete iz mrvih svi, koji ste ovdje život proživjeli bez svog imena i jezika. Njegoše, Njegoše, malo ti je, što smo ti kosti polomili, ništa ne brini, i tvoj ćemo duh rasturiti. Nijesi ti naš pokrovitelj, ti si naš unesrećitelj. Čitali smo te na srpskom, i ništa nijesmo razumjeli. Sad te čitamo na crnogorskom, i sve razumijemo. Petrovići, Petrovići - otkud vas đavo donese u Crnu Goru? Gdje zaposjedoste njene vrhove, i pohvataste njenu istoriju? Šest vjekova prije vas, dukljansko carstvo bi, ne kao vaša katunska uprava. Sve pogaziste, sve uniziste, nećete nam više biti sudije i proroci. Umnici i silnici - vi nijeste naši oci. Rusi su vas gradili, Turci su vas mazili. Zbacismo vašu vlast s vrata - pred silom NATO pakta, bježite opet iza Karpata. Demoni neka vas proglašavaju za svece, naša nova crnogorska istorija će vas proglasiti za zlikovce.
O, jednom i mi stadosmo na svoje noge, i uzesmo pravdu u šake, uzesmo mač u ruke. Sreću donijesmo Crnoj nam Gori.
Ni naša brda više ne mogu da se prave važna, posuli smo ih smećem, da se opamete. Mi smo ljudi zemlje, strašni demoni pravde.
Živjela Crna Gora,viva Montenegrooo. Neka je vječna Crna Gora, e viva Montenegrooo”.
(Autor je književnik)

---