- Piše: Magda Peternek

Kada vlada ekonomska kriza, a kod nas je to alarmantno stanje, odavno nažalost postalo opsadno, onda je kriza i mnogim drugim sferama društva odomaćena. Opet, nažalost. Pružila je svoje korijene i u kulturi i umjetnosti, u politici (tu je „prvak svijeta”) i u svemu što nas okružuje. Upravo zbog svih ovih činjenica, kriza nije mogla, niti je to moguće da zaobiđe ni čovjeka, kao pojednca, tj. njegov lični identitet. Opet, nažalost.

Kada bi svaki čovjek (bar za početak) pokušao da „zaroni’’ u sebe i da u tom dodiru proba da osjeti ono svoje drugo „ja” i htio da ih razumije, vjerovatno bi i sama kriza „shvatila’’ da je u nezavidnoj situaciji.

Mislim da smo kao društvo vrlo malo svjesni koliko je važno biti usmjeren ka osvješćivanju sebe, i koliko je negiranje ove činjenice, uvijek, kontraproduktivno. Opet, nažalost. Lav Nikolajevič Tolstoj je zapisao da je „najvažniji događaj u životu jednog čovjeka trenutak u kome postaje svjestan svoga ja’’. To je trenutak kada pojedinac zapravo postaje svjestan razlike između sebe i drugih, trenutak rođenja njegove ličnosti. Mislim da je pravo mjesto rođenja, ono u kojem je čovjek prvi put razumno sagledao sebe. Takođesmatram da se do toga ne može doći ako se ne uviđaju različitosti, koje nas zapravo spajaju. Kriza identiteta kreće „u akciju’’ upravo zbog neshvatanja ili neprihvatanja te razlike između sebe i drugih. Dakle, identitet traži razliku i od tog časa započinje „sezona lova’’ na samog sebe. Da se razumijemo, ovu temu ne svrstavam u filozofske okvire, već je vrlo svjesno smatram prirodnom potrebom za osvješćivanjem sebe i samim tim i cjelokupnog društva. Nisam zadovoljna šta sam dosad dobila kao povratnu informaciju, koja bi me ohrabrila i dala nadu da smo se (bar) malo mrdnuli s mjesta. A ključno mjesto je ono u nama samima. Ono što se radi na duhovnom planu utiče i odslikava upravo ono što se dešava u društvenom životu. Naravno i obrnuto. Svijest o sebi može da se stekne iz odnosa sa drugima, i tek tada možemo krenuti na onaj put susreta sa sobom. Činjenica je da se identitet vrlo jako ispoljava kada je ugrožen. On se uspostavlja čim se čovjek suprotstavlja, jer kako reče Karl Jaspers: „Svako hoće da onaj drugi bude isti kao on’’. To je nemoguća misija, i tu će kriza identiteta i te kako da se naslađuje. Držaće nas u neznanju, neizvjesnosti i dezorjentisanosti. Opet, nažalost.

Stoga mislim i duboko vjerujem da je vrlo važno, s vremena na vrijeme, ukrasti poneki tren za tišinu i samoću, u kojoj jedino možemo čuti sami sebe, razmisliti o sebi, o svojoj ličnosti. Ponekad se moramo udaljiti od drugih, da bismo im postali bliži. To je neophodan proces za borbu protiv krize identiteta. Kao društvo, ipak nismo razvili svijest o tome. Previše je prisutno ono „ja, pa ja’’. Ali se mora znati da i najličniji identitet sadrži nešto dobijeno iz odnosa sa drugim, bez kojeg se ne može steći svijest o svom identitetu. Ne postoji „ja’’ bez odnosa sa „ti’’. Kada se pojedinac povuče u sebe, kada se osami (za razliku od blagotvorne samoće) onda svoj svijet umanjuje i osiromašuje za svoja osjećanja, misli i snove. U svakom od nas postoji put do onog drugog. Zato, razmislite o sebi, da biste znali da li ste na pravom putu. Ako to uradite na vrijeme, kriza identiteta biće daleko iza vas. Ja sam moju zauvijek ispratila. I ja i moj bič, jer ona je kič.

(Autorka je pjesnikinja)

---

”Stoga mislim i duboko vjerujem da je vrlo važno, s vremena na vrijeme, ukrasti poneki tren za tišinu i samoću, u kojoj jedino možemo čuti sami sebe, razmisliti o sebi, o svojoj ličnosti. Ponekad se moramo udaljiti od drugih