- Piše: Mihailo Medenica
Borba proiv ovog sistema postala je, bez pretjerivanja- Armagedon, borba protiv suštinskog zla!
Nije to mitsko, nit biblijsko zlo, već ono najpodmuklije- s licem čovjeka, a naličjem zvijeri!
Srbija je kao precvala kur.a podvedena svemu i svakome!
Bjelosvjetskom šljamu i ovdašnjim bitangama!
Srbija- naš dom, naša svetinja, naše- ništa!
Ništa od svega našeg neće ostati za onima koji dolaze za nama kao tuđini na zemlji svojih predaka!
Ako ni za šta nismo kadri da ustanemo- ustanimo za one koji neće imati na čemu da stoje, jer na svakoj će stopi ove divne i mučene zemlje biti skvoteri u prošlosti koja je trebalo da im bude veća od budućnosti!
Ološ se ostrvila na rijeke! Na sam krvotok Srbije računajući da ćemo za vodu brinuti tek koliko nam je treba za espreso i tuširanje.
E, pa tu ste se, podvodači Srbije, grdno prevarili, jer rijeke vam ne damo!
Ne damo šaku ove zemlje, ne damo ni prstohvat neba, ne damo ni kap, NITI KAP naše Srbije jer nećemo dozvoliti da nam potomke tuđini poje kao stoku na koritu istim onim rijekama koje nam se vjekovima slivaju u korijen!
Neka vaša bespamet i mini mozgovi posluže kao pokretači tih prokletih mini hidroelektrana- naše rijeke NEĆE!
Neka vaš goli ćar i banditska namjera da raskčmite sve što možete dok pomahnitalo jašete pošasti apokalipse- napaja te žmirave sijalice vašeg mraka!
Naše se sunce i mjesec bjelasaju u našim rijekama!
Naše se juče i naše sjutra previju niz bjelutke planinskih brzaka dok se kao čobančići uz kikot i pjesmu sjure ka kućamaâŚ
Korita naših rijeka neće biti grobnice nekakvih cijevi u kojima ćete sahraniti nebo kad se zvijezdama osuje po vodi!
Vaši su brodovi Titanici u praznim flašama viskija- naši će dovijeka ploviti našim Jordanima!
Zapamtite, dok nazdravljate za dušu naših rijeka, misleći da ćemo ćutke stati na opelo- NISU RIJEKE PRĆIJE NEKE!
Ne damo ni kap! Ne, zbog potomaka da ih žedne ne prevode preko vode!
Vode u kojoj se bjelasa naša Srbija!
S njom nazdravljati nećete, vala!
Ni sa jednim grumenom njene zemlje, ni sa naprstkom neba, niti sa kapljom njenih rijeka ubijeđeni da ste izvorišta i ušća!
Nisu rijeke vode daleke, već pritoke našeg postojanja!
Nećete nam potomke napajati kao volove na tuđim koritima tu gdje čitav mjesec i sunce zahvatiš u dlanove pa blagovjesno sjuriš niz lice.
Cijevi posadite u svoje domove- ne dirajte rijeke jer čućete gromove!
)){kind=small}
